Hladni rat je završen, dobrodošli u vrući mir

U prvih 100 dana vladavine Dimitrija Medvedeva, Evropa je vjerovala i sa pažnjom pratila njegove liberalne govore i sva njegova obećanja o razvijanju ekonomije. Rat između Gruzije i Rusije je šokirao cijelu Evropu. Odluka ruskog predsjednika da prizna nezavisnost dvije pobunjene gruzijske regije, za neke stručnjake predstavlja historijski preokret rusko-evropskih odnosa. Ova odluka preusmjerila je i rad ruskih simpatizera u Evropi.

Zapadne države su se ujedinile i uputile Rusiji zahtjev da promijeni smijer svoje politike. Francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner je izjavio kako je ova odluka Rusije van svih zakona i potiče strah, te kako se ovakvo poticanje straha može proširiti na Ukrajinu i Moldaviju.

Analitičari iz Moskve smatraju da je, kada je riječ o izmirenju između Rusije i zapada, Rusija mogla postići mnogo više da nije donijela odluku o priznavanju nezavisnosti gruzijskih otcijepljenih provincija. Ovaj potez porede sa spaljivanjem vrlo bitnog mosta. Po mišljenju stručnjaka ovaj konflikt tjera Rusiju i Evropu u borbu da izguraju jedna drugu iz zemalja koje su smještene među njima, a da pri tome ne oštete sopstvene interese i međusobne odnose.

Ekonomska motivacija

Mnogo se toga promijenilo od pada Berlinskog zida 1989. godine. Sovjetski Savez je poražen, a pobjednik, NATO i Evropska unija obavili su veliko čišćenje po Evropi. Pridobili su mnoštvo novih članova iz bivšeg komunističkog bloka.

U isto vrijeme zemlje Evropske unije su isticale trgovinske veze sa Rusijom, u pokušaju da trgovinu naprave privlačnijom od suprotstavljanja. Taj proces ekonomskog vezivanja je otišao tako daleko, da bi Evropa, kada bi prekinula trgovačke veze sa Rusijom, nanijela sebi veliku štetu. EU i NATO-u je stalo dobrih ekonomskih veza sa Rusijom, pa je paradoksalno to što su oni sada i saveznici i protivnici.

Ruski predsjednik, iako svojim izjavama stvara plodno tlo za novi hladni rat, s druge strane kaže: „Rusiji trebaju dobri odnosi sa Zapadom. Živimo u svijetu globalne ekonomije. Želimo strane ulagače i oko toga nema dvojbe. Ne možemo sami razvijati zemlju samo pomoću novca od energije. Potrebni su nam i drugi.“ Rusija od trgovine sa Evropom dobija više od polovine ukupnih trgovinskih prihoda. No, kako je sukob u Gruziji pokazao, Rusija je spremna i na rat, samo kako bi zadržala svoj uticaj nad bivšim podanicima.

Ekonomista iz grupacije UniCredit kaže: „Zbog rata su ruske dionice naglo pale. Vjerujemo da je Rusija spremna da stavi sve na kocku, kako ekonomiju, tako i mir, da bi odbranila svoj stav prema Gruziji.“

Ljuti saveznici

Evropa se, u međuvremenu, oslanja na Rusiju kao na glavnog dobavljača energije, ali i glavnog izvoznika robe iz Evrope. Aleksej Mukhin, šef političkog informativnog centra u Moskvi, kaže: „Slika Medvedeva kao liberala, na kraju se u očima Evrope istopila. Više nije simpatičan, već je onaj koji provocira.“

Ni Evropa ni Rusija ne žele izazivati jedna drugu do te mjere da bi se njihova savezništva, poput onog u Afganistanu, mogla raspasti, o čemu je Medvedev rekao: „Ne želimo novi hladni rat. Niko iz prošlog nije izvukao nikakve koristi.“ No, bez obzira na trenutnu situaciju, sigurnosna situacija u Evropi će u narednom periodu doživljavati uspone i padove. Hladni rat je davno završen. Dobrodošli u vrući mir.