Hoće li papa biti pamćen?

Papini pohodi uvijek izazovu i određene elemente histerije. Radi se o svojevrsnom faktoru "zvijezde", u kombinaciji sa nezatrovanim osjećajem koji svaki, pa i "loš" katolik dobije i osjeća se dijelom velike svjetske obitelji.

Ipak, ovo je drukčije.

U masi ljudi u Washingtonu i New Yorku bilo je i protestanata i židova, muslimana i ateista, kao i veliki broj onih koje religija uopće ne zanima. Tokom posljednjih šest dana papa Franjo je dominirao nacionalnim TV mrežama u Americi. Kada sam, nakon napornog dana, ogladnio i otišao nešto da pojedem, bio sam zapanjen mladim ljudima koji su u restoranu brze hrane, dok su jeli svoje burgere, na TV-u gledali "narodnog papu".

Jedne novine u New Yorku usporedili su oduševljenost i ushićeni doček pape u tom gradu sa koncertom Justina Biebera. Nešto dalje otišao je jedan američki magazin koji je napisao: "Gledati Ameriku Franjinim očima je misteriozno i magično iskustvo za većinu nacije". Ovaj papa vjeruje da otkrivamo značenje života kada svoja srca otvorimo prema najranjivijima među nama. Upravo to je mislio kada se obratio beskućnicima u Washingtonu u četvrtak (24. 9.): "Trebam vas. Trebam vašu blizinu".

U ovoj podijeljenoj naciji, u kojoj je politički diskurs često otrovan i osvetoljubiv, i dok obični Amerikanci osjete nepremostiv jaz između Wall Streeta i glavne ulice, da ne spominjemo opasna susjedstva, ovaj skromni i ponizni vizionar nudi nadu za bolju budućnost za svakoga, budućnost zasnovanu ne na gramzivosti i ambicijama pojedinaca, već na zabrinutosti za najsiromašnije i najranjivije populacije. "Najveći ispit vaše dobrote je kako se odnosite prema svakom ljudskom biću, ponajprije prema slabima i bespomoćnima", poručio je papa Amerikancima.

To je zvučalo jako dirljivo ali, oprostite što će zvučati cinično, da li će to išta promijeniti? Neće li plimu dobre volje zamijeniti oseka i neće li posjeta ubrzo biti zaboravljena? Pa, teško je reći.

Kada se papa Franjo u subotu (26. 9.) obratio razdraganim imigrantima sa španjolskog govornog područja (Hispanjoli) u Philadelphiji i rekao im da njihovo njegovanje vrijednosti vjere i obitelji neće pomoći samo njima da pronađu svoje mjesto u američkom društvu, već i da to društvo obnove, njegove riječi zvučale su gotovo proročanski. Bar tako želim misliti.

Govornica sa koje je to rekao je ista ona koju je 1863. godine koristio predsjednik Abraham Lincoln u čuvenom obraćanju u Gettysburgu. U tom govoru, koji je Amerikancima inspiracija skoro već dva stoljeća, Lincoln je rekao: "Svijet neće ni zapaziti, niti dugo pamtiti ovo što mi govorimo ovdje". Srećom, bio je u krivu.