Hrvatska kao talac haaškog Tribunala

Ovaj dvodnevni međunarodni skup je održan u Zagrebu, a organizirali su ga Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, zagrebački Pravni fakultet, i Beogradski centar za ljudska prava.

Na skupu je bilo riječi o tomu da je osnovni pogled na Haaški sud pozitivan jer je njegovo osnivanje značilo veliki iskorak u kažnjavanju počinitelja ratnih zločina nakon Nürnberškog procesa. No, očekivanja kako će Sud kazniti sve počinitelje bio je nerealan, jedna je od ključnih ocjena dosadašnjeg rada ICTY-a, Međunarodnog suda za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, što se čula na međunarodnoj konferenciji o naslijeđu Haaškog suda.

Ispočetka manjkava suradnja – i u Hrvatskoj, i u Srbiji

Najznačajnijim naslijeđem ICTY-a hrvatski predsjednik Ivo Josipović smatra širenje spoznaje u svim državama bivše Jugoslavije kako su sve strane činile ratne zločine. Hrvatski predsjednik, koji je, kako je podsjetio, u prošlosti bio optuživan da je agent ICTY-a i da za velike novce piše optužnice protiv Hrvata, u opširnoj je analizi dosega Suda, kazao i kako je osnivanje Tribunala u Hrvatskoj dočekano otvorena srca, ali s očekivanjima da je to Sud za tuđe politike i tuđe ratne zločine. Zbog toga je tadašnja hrvatska politika, koja je inače inicirala njegovo osnivanje, bila dijelom zatvorena za punu suradnju.

Takav odnos mogao je i dovesti do slučaja tzv. topničkih dnevnika. „Pogreška je napravljena prije desetak godina i nema razloga da je se skriva, ali danas mi to vrlo vjerojatno ne možemo popraviti“, kazao je Josipović. I baš zbog toga je nepravedno da je Hrvatska postala talac Haaškog suda na putu u Europsku uniju jer „danas u Hrvatskoj nitko ne skriva nikakve topničke dnevnike ni druge dokumente.“ U odnosima s Tribunalom bilo je uspona i padova, a od 2000. godine sve Vlade iskreno surađuju s Haaškim sudom, zaključio je predsjednik Ivo Josipović.

Direktor Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević podsjetio je da je osnivanje Haaškog suda vrlo negativno dočekano u Srbiji, iako je njegova sudska praksa snažno utjecala na međunarodno humanitarno pravo.

Prevelike ambicije oduzele vrijeme

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, osnovan 1993. godine, imao je neprimjerenu ambiciju utvrđivanja povijesne istine, što nije zadaća nijednog suda, nego povjesničara. To je stvorilo dojam o politiziranosti Haaškog suda i oduzelo mu puno vremena na neproduktivne iskaze svjedoka, koji su tumačili povijest Balkana i Europe na nekorektan način. U konačnici je to naštetilo ugledu Suda, ali i međunarodnog prava, čulo se u nastavku konferencije o dosezima Haaškoga suda.

Sudac Haaškog suda Howard Morrison, koji sudi i vođi bh. Srba Radovanu Karadžiću, ustvrdio je da će se značenje tog suda ocjenjivati po tome koliko su suđenja bila poštena, a ne po brojnosti ili trajanju postupaka. „Pošteno suđenje nije uvijek lako postići i mnogi odlaze s osjećajem nepravde“, rekao je Morrison. On ne sumnja u iskrenost suradnje država u regiji sa Sudom. Čak štoviše, tu suradnju ocjenjuje odličnom.

Predsjednik Ivo Josipović podsjetio je kako pravila Haškoga suda jasno propisuju proceduru utvrđivanja surađuje li neka država ili ne. „Tužitelj o suradnji obavještava predsjednika suda, a ako se on složi s ocjenom da država ne surađuje, obavještava Vijeće sigurnosti UN-a. U ovome slučaju takve odluke nema. Sudsko vijeće, pak, odlučilo je kako nema dokaza da Hrvatska ne surađuje sa sudom, ali napredak Hrvatske prema EU i dalje ovisi o stavu glavnoga tužitelja“, prigovorio je Josipović.

Autorica: Gordana Simonović, Zagreb

Odg. urednica: Marina Martinović