1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatska pravoslavna Crkva neoustaška inicijativa?

15. mart 2010

Nakon najave o „obnavljanju“ Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) stižu brojne reakcije, prije svega od Srpske pravoslavne crkve (SPC), srpskih nacionalnih udruga ali i političkih predstavnika hrvatskih Srba.

https://p.dw.com/p/MTKk
Pravoslavna crkva u Kninu
Pravoslavna crkva u KninuFoto: DW / Vezic

Episkop dalmatinski Fotije obratio se pismom predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću kako bi on svojim predsjedničkim autoritetom zaustavio najavljenu registraciju Hrvatske pravoslavne crkve. Episkop Fotije smatra kako se ne radi ni o kakvoj vjerski tolerantnoj instituciji, što tvrde inicijatori, nego o nečemu što ne bi bilo od koristi ni Hrvatskoj, ni njezinim građanima. Štoviše, dalmatinski episkop uvjeren je kako bi to udruženje moglo pridonijeti ponovnoj eskalaciji rasnih teorija i vjerske netrpeljivosti. "Riječ je o jednom zlokobnom udruženju, koje u svom temeljnom programu ima negaciju drugoga – trenutačno Srba i Srpske pravoslavne crkve", smatra episkop Fotije.

Žena u pravoslavnoj crkvi pali svijeće
Episkop Fotije: HPC ne bi bila nikome od koristiFoto: Bymedia

Pojašnjavajući svoja stajališta, navodi da se osnivački program Hrvatske pravoslavne zajednice poziva na "utemeljenje i povijesno izvorište u Pavelićevoj NDH", budući da je upravo u NDH 1942. "formirana tzv. Hrvatska pravoslavna crkva, s ciljem potpunog uništenja i zatiranja Srba i Srpske pravoslavne crkve na prostorima Hrvatske".

Čisti ustaški revizionizam

Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća, krovne udruge Srba u Hrvatskoj, Saša Milošević, također se protivi ideji obnove Hrvatske pravoslavne crkve jer, kako ističe, radi se o čistom ustaškom revizionizmu. „Na web stranici 'Hrvatska pravoslavna zajednica' nalazi se, naime, karta Hrvatske iz doba NDH, dakle zajedno s Bosnom i Hercegovinom te dijelovima Srbije, a i govori se o oduzimanju imovine Srpske pravoslavne crkve. Uz sve to, poručuje se onima koji ne prihvaćaju obnovu Hrvatske pravoslavne crkve da u tom slučaju napuste Hrvatsku. Jasno je da se tu ne radi ni o vjeri, ni o vjernicima, a ni o kršćanstvu. Oni zapravo prizivaju zlo i mržnju“, ističe Milošević.

Karta NDH na web stranici
Karta NDH na web straniciFoto: cc-by-sa/XrysD/Wikipedia

I dok se predstavnici pravoslavnih Srba te srpskih udruga nadaju kako se zbog proustaškog karaktera udruga Hrvatska pravoslavna zajednica neće moći registrirati, inicijatori – tajnik Ivo Matanović i iguman Jelisej, koji dolazi iz Crne Gore, ponavljaju kako oni tek poštuju želju pravoslavnih vjernika, koji se ne osjećaju Srbima, za osnivanjem svoje nacionalne Crkve.

Mi smo pravoslavci Hrvati

Kao ključni argument za osnivanje Hrvatske pravoslavne zajednice inicijatori navode nespojivost hrvatskog suvereniteta s činjenicom da ingerenciju nad pravoslavcima u Hrvatskoj ima neka druga država. Tajnik inicijativnog odbora vo Matanović tome dodaje: „Mi ne želimo biti ničiji priljepak. Mi smo ono što jesmo, mi smo pravoslavci, mi smo Hrvati. Onda ćemo i svoje duhovne potrebe obavljati u našoj crkvi.“

Matanović i iguman Jelisej najavljuju kako će pravoslavne vjernike vratiti u ispražnjene crkve. Episkop Fotije, s druge strane, poručuje vjernicima

da se ne boje i ne primaju te lažne pastire i propovjednike, već da čuvaju svoju svetu Pravoslavnu crkvu i svoju vjeru, svoju krsnu slavu i svoje dalmatinske svetinje.

Poznat po neoustaškim inicijativama

Iguman Jelisej i Ivo Matanović
Iguman Jelisej i Ivo MatanovićFoto: DW

Uz tri najveće konfesije u Hrvatskoj su registrirane i manje crkvene zajednice, kao i brojne sekte, sljedbe i vjerski pokreti. Za registraciju neke crkvene zajednice potrebno je da ona djeluje najmanje pet godina te da ima registriranih 500 članova. Iguman Jelisej tvrdi kako za njihovu sljedbu ima već 430 registriranih osoba, a inicijatori su uvjereni kako će za godinu dana uspjeti obnoviti Hrvatsku pravoslavnu crkvu „koja je već postojala“. Nadaju se kako će Hrvatska pravoslavna crkva biti proglašena primarnom i glavnom pravoslavnom crkvom u Hrvatskoj.

Valja reći i kako šira javnost ne pokazuje neki veći interes za cijelu tu priču. Možda i zato jer je Matanović poznat po svojim neoustaškim inicijativama, na koje nitko nije i ne želi reagirati, već ga se tretira kao redikula bez ikakve društvene težine.

Autorica: Gordana Simonović

Odg. ur.: Marina Martinović