1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

I doseljenici slave Božić

19. decembar 2010

Božić je i za preko 15 milijuna građana stranog porijekla koliko ih živi u Njemačkoj. Svi oni su sa sobom donijeli svoje božićne običaje koji se često miješaju s domaćima.

https://p.dw.com/p/Qfo3
Neki božićne jelke gledaju samo u izlozima, a neki i u svojim sobama
Neki božićne jelke gledaju samo u izlozima, a neki i u svojim sobamaFoto: MEHR

Rusko-pravoslavna obitelj Schneider ove godine po prvi put peče božićne kolačiće. Ideja za to je potekla od najmlađeg člana obitelji Martina. On je od svojih njemačkih prijatelja u školi čuo kako njihovi obitelji prije Božića obavezno peku kolačiće. Taj neizostavni ritual njemačkog kulturnog područja polako preuzima i obitelj Schneider koja je prije desetak godina doselila iz Rusije.

Dupli Božić

Elena Schneider sa sinom Martinom za vrijeme pripreme božićnih kolača.
Elena Schneider sa sinom Martinom za vrijeme pripreme božićnih kolača.Foto: DW/Baeva

Obitelj Schneider je možda znakovit primjer za to na koji način se njemački običaji, pa i oni božićni, šire i na obitelji stranaca. Preko djece koja se u školi i vrtiću najlakše socijaliziraju. Djeca i mnogo brže uče jezik. "Meni se sviđaju ti običaji jer nas na neki način još dublje povezuju s društvom u kojem živimo, a uljepšavaju i predbožićni ugođaj", kaže Martinova mama Elena Schneider. Tu je još jedna prednost mulitkulturnog Božića: ovaj praznik obitelj Schneider slavi dva puta: prvo onaj katolički 25.12. a dva tjedna nakon toga i pravoslavni. To znači i dvostruko više božićnih poklona čemu se posebno veseli Martin. "Svako tako profitira od dvije kulture", kaže mama Elena.

Glavno da se slavi

No, dok kršćanskoj obitelji Schneider "dupliranje" Božića ne pada teško, doseljenici iz zemalja u kojima su kršćani u manjini, prvo se trebaju "sprijateljiti" s novim blagdanom. Turgay Turgut je rođen u Njemačkoj, no u njegovoj obitelji koja je stigla iz Turske se Božić nikada nije slavio. Najgore je je bilo u školi kada je prije i poslije Božića glavna tema bila što je tko dobio na poklon. "Mi turska djeca smo to sve sa zanimanjem slušali i naravno bili zavidni", kaže Turgut. Neke običaje, poput dijeljenja poklona na Sv. Nikolu ili ukrašavanja kuće za Božić Turgutova obitelj je još i prihvatila. No Božić se nije slavio, nego je jednostavno bio slobodan dan kao i svaka nedjelja.

Raju Pathak je samo posmatrač
Raju Pathak je samo posmatračFoto: Privat

Danas je Turgut i sam otac i u njegovoj obitelji Božić igra važniju ulogu. "Važna je zabava, a činjenica da mi nismo kršćani nas ne spriječava u blagdanskom veselju", kaže Turgut. Pritom u prvi plan dolazi ono slavljeničko, poput kićenja božićnog drvca i poklona dok se vjerska dimenzija gubi.

Ateistički Božić

Njemačko-indijska obitelj Pathak iz Bergisch Gladbacha se također priprema za Božić. No za glavu obitelji, Rajua Pathaka, usprkos činjenici da marljivo kiti stan i božićno drvce pa čak i pomaže supruzi Eriki u pečenju kolačića, Božić nije praznik. Raju sebe više-manje doživljava kao promatrača rituala u kojem sudjeluje ostatak obitelji. Raju je ateist i njemu su svi praznici s vjerskim korijenima, bilo hinduistički ili kršćanski, beznačajni. No u božićnim obredima sudjeluje "toliko dugo dok to obitelj od mene traži".

Božić za mnoge useljenike iz drugih vjerskih i kulturnih sredina na kraju krajeva ipak prije svega predstavlja vrijeme koje će provesti zajedno s obitelji.

Autor: Nadja Baeva/Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić