010209 Humor Islam

„Božiji poslanik Muhamed skoro uvijek se smješkao. On nije bio nasmijan kada je bio ljut. To je druga stvar, ali inače se uvijek smješkao“, kaže Ferit Heider, imam u interkulturnom centru za dijalog i obrazovanje u Berlinu. U pisanim dokumentima ima pedesetak potvrda da se Muhamed smijao. Kod drugih religija to se ne susreće. Ali, u Kur'anu se ne govori o Poslaniku koji se smije, što nije slučaj sa hadisima. Heider tu podjelu smatra ispravnom - Kur'an je za pitanja vjere, hadisi za poratne opise života. „Smijanje koje se općenito spominje nema uvijek veze s humorom. Kur'an je objava u kojoj se ne radi o humoru, nego o pitanjima vjere. Tu se nema čemu smijati.“

Vicevi o pristalicama, a ne o religiji

Sumnjičavost prema smijehu ostavila je traga i u prenesenim tekstovima. Tamo gdje je prvobitno stajalo da se Poslanik smijao, tako da su mu se vidjeli kutnjaci, kasnije je ispravljeno u blago smješkanje. „Mogu se praviti viceve o pristalicama religija ili određenim pojavama. Ali, o samoj religiji i svetinjama neke religije, tu bi trebalo da budu postavljene granice“, smatra Heider. Ali, smijanje ne poznaje respekt, čak ni pred svecima. A to se ne može ni zabraniti.

Ne držati se pravila kao pijan plota

Postoji jedan smjer u islamskoj tradiciji koji je taj oblik humora uzdigao u pravu umjetničku formu: to je zajednica alevita. „Sve restrikcije, pravila i zapovijedi ljudi nikad ne mogu sto posto ispuniti. Bog zato ne može zahtijevati da ljudi žive sto posto prema propisima. Naše je poimanje da mora postojati sistem, sistem vrijednosti za ljude, a da se ne drži strogo pravila kao pijan plota“, kaže Ahmed Tana. On je član predsjedništva u Kulturnom centru anatolijskih alevita u Berlinu. Aleviti su po vjerskim pravilima slični šiitima, ali Kur'an ne smatraju obavezujućim. Oni njeguju humor koji zna biti oštar. „Mnoge priče izgledaju na prvi pogled bez respekta, ali oni to objašnjavaju kao drugačiju povezanost s vjerom i Bogom. Oni idu čak tako daleko da se označavaju ljubavnicima – Božjim ljubavnicima.“

Humor do određenih granica

„Važno je da je islam religija koja obuhvata sva područja života. Ako se ja šalim kao musliman, znam da to spada i u moju vjeru, tako dugo dok poštujem granice, da ih ne prelazim. Ako to činim, onda nema nikakvog razloga da se ne zabavim“, kaže Ferit Heider. Za njega je humor dopušten u određenim granicama. Alevit Ahmed Tana se zalaže za radost smijanja i kod vjere. „Bog se smije jer se ljudi ili ono što je Bog stvorio također smiju. Ako Boga doživljavamo kao nešto što je u ljudima ili s ljudima, onda polazimo od toga da Bog i sam doživljava ljudske osjećaje, znači ako se događa nešto što je smiješno, onda se i Bog smije.“