I 'opasni po društvo' imaju ljudska prava

Evropski sud za ljudska prava je krajem 2009. godine presudio da ova metoda nije u skladu sa ljudskim pravima, a istu presudu sada je potvrdio i Ustavni sud Njemačke.

Šta učiniti sa čovjekom koji je prije 14 godina žicom zadavio djevojku u šumi i potom imao snošaj sa njenim mrtvim tijelom? Odslužio je propisanih deset godina zatvorske kazne, i kada je trebao izaći na slobodu, stručnjaci su procjenili da je on i dalje opasan po društvo. Na neograničeno vrijeme je smješten u posebnu ustanovu koju nadgleda Bezbjednosna služba. U Njemačkoj ima mnogo ovakvih slučajeva, a neki od njih obratili su se Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, koji je u decembru 2009. godine presudio da je ovakav potez protivan ljudskim pravima. Tadašnji sudija, Renate Jeger (Jaeger), obrazlaže:
“Iz ugla onih koji su pogođeni tom odlukom, to znači da oni i dalje ostaju u zatvoru u kojem imaju malo veću slobodu. Za njih je to još uvijek potpuno oduzimanje slobode.”

“Žrtve stavljene u drugi plan”

Presudu Međunarodnog suda za ljudska prava sa istim obrazloženjem u srijedu (04.05.) je potvrdio i Ustavni sud Njemačke. Proces u Ustavnom sudu je pokrenut na osnovu tužbe četiri lica koja su odslužila zatvorsku kaznu zbog seksualnog zlostavljanja, teške krađe i ubistva, i koji su zbog daljnje opasnosti nakon zatvora bili smješteni u posebnu ustanovu pod prismotrom Bezbjednosne službe. Sudije Ustavnog suda dale su rok do 31. maja 2013. godine za donošenje novog zakona koji će regulisati pomenutu problematiku.

Helmut Rister (Rüster) iz Organizacije “Bijeli krug” koja pruža pomoć žrtvama i njihovim porodicama smatra da je odluka Ustavnog suda pogrešan signal. Odluka ide u interes počinilaca, a zaštita društva je stavljena u drugi plan, komentariše Rister. “Iz ugla žrtve je ova odluka potpuno neshvatljiva. Oni ne znaju kako da se time nose. Preživjeli su zločin, neki od njih i danas pate zbog posljedica, a neki to čine cijeli svoj život. Sada moraju gledati kako oni, koji su im nanijeli štetu, mogu da se slobodno kreću.”

Još kada je Međunarodni sud za ljudska prava donio presudu, u Njemačkoj je oko tridesetak teških prestupnika pušteno na slobodu. Podvrgnuti su terapijama u psihijatrijskim klinikama i nalaze se pod stalnom prismotrom policije. Za nadgledanje jednog lica tokom 24 sata potrebno je 25 policajaca, a to je dugotrajan proces koji mnogo košta, kaže predsjedavajući Sindikata policije Njemačke, Rajner Vendt (Rainer Wendt): “Sudije su uzele u obzir isključivo ljudska prava počinilaca, a interese mogućih žrtava su potpuno izostavili. Njemačka javnost za to ne može imati razumijevanja”, smatra Vendt.

Autor: Selma Filipović
Odg. urednik: Zorica Ilić