I stranci umiru

„Umrijeti, smrt i tuga među različitim kultura“ – rastanak pod teškim uvjetima – ovom temom se prvi put u Njemačkoj bavi jedna ustanova iz grada Aachena, pri tamošnjoj Visokoj katoličkoj školi, inače nadležna za razgovore koji se vode sa starijim i bolesnim osobama neposredno prije njihove smrti. Od njemačkih saveznih zemalja posebno Sjeverna-Rajna Vestfalija ima dugu istoriju kada je riječ o useljevanju i integraciji stranaca u Njemačkoj. Društvo koje rapidno stari i njegovi migranti, zatim bolnice u Njemačkoj te starački domovi se dakle moraju suočiti sa novim izazovima. Do sada se nije mnogo toga znalo o ritualima žalosti među različitim kulturama. Zbog toga su Servis ove ustanove za vođenje takvih razgovora u Aaachenu i Visoka katolička škola pozvali na susret na kojem su ramijenjenja dosadašnja iskustava.

Generalno, njemačko društvo je sve starije

Stranci koji su došli u Njemačku prije mnogo godina su sve stariji. Oni potiču iz različitih religija i kultura i drugačije žale za svojim umrlim nego Nijemci.

„Puno hvala, mi ne želimo da s tim imamo veze, ali to će u svakom slučaju i do nas doći, čovjek je sve stariji, postoji mnogo takvih stranaca i njima ne preostaje ništa drugo nego da se sa tim pozabave. Migranti bi trebali da se o tome više informiraju.“

To kaže Fatima Azoui iz Maroka. Ona radi u Aachenu kao njegovateljica za starije osobe i uvijek rado priča o svojim iskustvima:

„Ja to poznajem, imamo mnogo starijih ljudi koji žive kod kuće i djeca ne šalju svoje roditelje u staračke domove jer smatraju da tamo rade samo Nijemci tako da se oni o svojima više brinu kod kuće. Ja pretpostavljam da mnogi stranci uopšte ne znaju ništa o tome koliko je lijepo u staračkim domovima.“

I Veronika Schönhofer iz aachenskog Servisa zna da strani sugrađani ne znaju ništa o mnogim ponudama i da s tim u vezi često imaju problema da prihvate neki vid pomoći. Postoji velika potreba da oni na tome rade kako bi se suočili sa umiranjem, sa smrću i žalošću u tuđini, kaže ona.

Islam ne prihvata narkotike za ublažavanje bola

Tako katoličke visoke škole, zatim servisi za vođenje razgovora kada se približava smrt kao i Njemačko udruženje za ambulantno zbrinjavanje pri ublažavanju boli žele ubuduće da međusobno sarađuju. Njih podržavaju i ljekari onkolozi kao i zamjenik predsjedavajućeg Islamskog centra u Aachenu Safar Al-Halabi. On kao migrant poznaje mnoge kulturne raznolikosti. Tako prema njegovim riječima postoji pravilo kod muslimana da svoje starije i oboljele osobe paze kod kuće. Raditi to izvan familije se smatra kao sramota. Kako kaže ovaj medicinar, takve osobe takoreći u posljednjem trenutku dolaze u bolnice ili u ustanove gdje se sa njima uopšte može razgovarati. No, ljekari i oni koji se bave njegom moraju jednostavno poznavati kompletnu pozadinu kako bi spriječili moguće nesporazume:

„Jedan primjer: U Islamu su droga i alkohol strogo zabranjeni i neki muslimani razmišljaju o tome da kao vjernici ne smiju primiti nikakva sredstva za ublažavanje bola kao što je recimo morfijum“, kaže Safar Al-Halabi.

Katolička visoka škola u Aachenu za ovakve potrebe obučava osoblje koje će se kasnije u okviru socijalnog rada za starije konfrontirati sa pitanjima starosti među njemačkim migrantima. Ta škola se također obavezala da će se ovom temom baviti i naučno. I nadležni u Ministarstvu za porodice, žene i integracije u njemačkoj saveznoj zemlji Nord-Rhein Westfalen dobro znaju da se s tim u vezi mora uraditi još mnogo toga.