1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ima li još multikulturalne Vojvodine?

Dinko Gruhonjić24. decembar 2014

Umjesto kulture suživota, slika stvarnosti u Vojvodini sve je češće obilježena nacionalizmima. I ova pokrajina, očito, nije ostala nedodirnuta ratovima iz devedesetih godina prošloga vijeka.

https://p.dw.com/p/1E9eA
Foto: gemeinfrei

I 2014. godina je u multietničkoj pokrajini Vojvodini bila u dobroj mjeri obilježena nacionalističkim incidentima, od kojih su najdrastičnija bila razbijanja pekara u vlasništvu Albanaca. Bila je obilježena i cenzurisanjem umjetnosti koja nije po ukusu lokalnih funkcionera, opet uglavnom iz nacionalističkih ili ponekad iz homofobnih razloga. Trend iz prethodnih godina se, dakle, nastavio. Otkuda takve tendencije u pokrajini za koju najčešće kažu da je otvorena i multikuturalna?

“Zapravo, Vojvodina nikada nije bila do kraja ni tolerantna ni multikulturalna, kako volimo da je predstavimo. To je idealizacija prošlosti. Čekajte, pa ni ovdje kao ni drugde nijedan rat nije prošao, a da se ljudi nisu međusobno ubijali po etničkom ili prije toga po vjerskom principu. Tako da Vojvodinu u tom smislu ne treba idealizovati”, kaže za Dojče vele istoričar Milivoj Bešlin.

Kultura suživota i otpori

Prema njegovim riječima, činjenica je da u Vojvodini postoji kultura suživota, koja je snažnija nego u drugim dijelovima Srbije, jer je ova pokrajina u tom smislu specifična: nije homogena ni u etničkom, ni u religijskom, ni u mentalitetskom smislu.

Pančić: 'Nacionalisti odlično surađuju na štetu građana'
Pančić: 'Nacionalisti odlično surađuju na štetu građana'Foto: DW/D.Gruhonjic

“Ali, istovremeno, stalno postoji otpor toj kulturi suživota i stalni pokušaji da se ona unifikuje: u vjerskom i u nacionalnom, pa čak i u mentalitetskom smislu, recimo kroz priču o starosjedeocima i dođošima. Sva su društva protivrječna, a vojvođansko društvo je protivrječnije jer je uvijek bilo složenije od drugih. I zbog toga je obaveza pristojnog djela Vojvodine da se stalno bori za opstanak te kulture suživota”, navodi Bešlin.

On dodaje da je tačno da su albanske pekare kamenovane i napadane u ovoj pokrajini, ali je isto tako tačno da su preživjele jedino u Vojvodini, jer ih u Srbiji uglavnom nije bilo, pošto su pozatvarane još osamdesetih godina prošlog vijeka i pošto su njihovi vlasnici otišli iz tih gradova.

“I to što su pekare opstale do danas, govori o tome da postoji kultura suživota u Vojvodini, dok napadni na njih govore i o postojanju stalnih otpora takvoj kulturi. U pitanju je, dakle, stalna borba koja će od tih tendencija da prevlada”, smatra Bešlin.

Gubljenje različitosti je smrt Vojvodine

Nenad Živković iz Građanske akcije Pančeva smatra da se dešava duboka kriza onih vrijednosti za koje se vjerovalo da krase Vojvodinu tokom prethodnih vijekova.

“Nažalost, suočeni smo sa situacijom u kojoj nestaju građanske vrijednosti. Vojvodina je drastično osiromašila pa su sve vrste populističkog pujdanja naroda itekako prisutne. Potrebno je da se preostale građanske snage u Vojvodini iznova okupe, ali je problem u tome što smo isuviše potrošeni i umorni. Treba pronaći neku novu energiju i novi motiv, da bismo nastavili da govorimo o Vojvodini, na način koji bi bio suprotan nacionalističkom, koji bi bio suprotan pokušajima unifikovanja Vojvodine. Gubljenje različitosti i raznolikosti Vojvodine je zapravo smrt Vojvodine. Uostalom, još je pedesetih godina prošlog vijeka Isidora Sekulić postavila pitanje: ‘Ima li još Vojvodine'…”, kaže Živkovć.

Domaći političari, sem što veoma često o ovoj pokrajini govore kao o multietničkoj, multikonfesionalnoj, multikulturalnoj i višejezičnoj, ističu da je Vojvodina i “lokomotiva razvoja” i “najevropskiji dio” Srbije.

Bešlin: 'Nešto govori da je jednino u Vojvodini i bilo albanskih pekarnica'
Bešlin: 'Nešto govori da je jednino u Vojvodini i bilo albanskih pekarnica'Foto: DW/D.Gruhonjic

Nenad Živković smatra da je to demagoška priča. “To bi bila lijepa priča kada bi politička elita u Srbiji shvatila principe na kojima počiva savremena Evropa, a to je da je Evropa regija ono što je realnost i da to ne samo da nije ništa strašno, već je veoma važno za interes svakog građanina i cijele Srbije. Ali, to se u dobrom dijelu javnosti u Srbiji doživljava kao separatističko-iredentističko nastojanje. Naravno, to nema veze sa istinom, ali je dobro gorivo za stalno potpirivanje strahova i tenzija, što je uvijek dobro došlo svakoj vlasti koja namjerava da na stvaranju sukoba i tenzija gradi svoju političku budućnost. Na nama je da na temeljima starih svjetova, koji su nažalost razoreni i uništeni, pokušavamo da gradimo nove svjetove, koji će govoriti jezikom Evrope”, smatra Živković.

Multikulturalizam nacionalizma

Novinski pisac Teofil Pančić podsjeća na izjavu jednog ekstremnog nacionaliste iz Novog Sada, koji je za glavni grad Vojvodine rekao da on jeste “multietnički grad, ali srpski”. Pančić, međutim, upozorava da takvi apsurdi nisu karakteristika samo srpskog nacionalizma u Vojvodini, već i takozvanih manjinskih nacionalizama.

“Zapravo je na nivou Vojvodine došlo do neke vrste kolaboracije manjinskih nacionalizama sa većinskim. I sada imamo situaciju da ovi, kako ih književnik Laslo Vegel dobro zove, ‘manjinski baroni' nemaju nikakav problem sa srpskom desnicom na vlasti, jer oni s njom lakše umiju da se dogovaraju, nego što su umjeli sa ovim prethodnim vlastima. To je zato što se nalaze na liniji veoma sličnih ideoloških opredjeljenja. Oni kažu: ‘Da, vi ste većina i vi gajite svoj većinski nacionalizam. I, da, vi se furate na to da je Vojvodina oduvijek srpska. I mi nemamo snagu da vam suprotstavimo nešto drugo. Ali dajte nam naš mali geto, u kojem ćemo mi - manjinski baroni - biti gazde, dajte nam naše medije, naše kulturne institucije, škole, nacionalne savjete. I da onda pretvorimo te manjinske institucije u neku vrstu partijskih organa ove ili one manjine, gdje ćemo mi zapravo tu autoritarnu strukturu društva, koja vlada na većinskom nivou, preslikati na sve manjine'”, ističe Pančić.

Živković: 'Nestanak raznolikosti je smrt Vojvodine'
Živković: 'Nestanak raznolikosti je smrt Vojvodine'Foto: DW/D.Gruhonjic

Prema njegovim riječima, umjesto multikulturalnosti, u Vojvodini se danas prije može govoriti o multikulturalizmu nacionalizama.

“To je zapravo slika današnje Vojvodine, u kojoj nacionalizmi međusobno veoma lijepo sarađuju. Ne postoji više onaj agresivni nacionalizam iz devedesetih godina prošloga vijeka, kada je Šešelj otvoreno protjerivao manjine. Sada je aktuelna koegzistencija nacionalizama. Oni koji smatraju da je to pogrešna definicija Vojvodine - a to su oni koji smatraju da se u Vojvodini ne smije polaziti od etničkog već od građanskog principa - oni su zapravo u sendviču različitih geto-nacionalizama. Ti nacionalizmi žive od sopstvene samodovoljnosti, ne zato što bi pripadnici tih manjina tako željeli da žive, već zato što elite propovijedaju da je to jedini način da se očuva famozni nacionalni identitet”, upozorava Teofil Pančić.

Svi naši sagovornici slažu se u ocjeni da su slabljenje vojvođanske multikulturalnosti i tradicije suživota u direktnoj vezi sa etničkim ratovima iz devedesetih godina prošlog vijeka. Iako se na teritoriji pokrajine nije direktno ratovalo, Vojvodina nije mogla ostati nedodirnuta samim karakterom tih ratova, koji je u dubokoj suprotnosti sa kulturom suživota.