1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

In Memoriam Mladenu Sipki

Zdravko Lipovac27. mart 2004

Ima li za novinara koji vodi emisiju neugodnije situacije, nego,kad nazove korsespodenta i kolegu, a glas s druge strane tuzno i kroz suze vam saopsti, kako je on jutros umro.

https://p.dw.com/p/AQdL

I,dok pokusavate da se oporavite od soka, kroz glavu vam prodje na stotine zajednickih razgovora, koji pocinju uobicajenim upitom o zdravlju, a zavrsavaju kratkim i jezgrovitim dogovorom o izvjestaju sa nekog politickog skupu, sa kojeg je kolega upravo pristigao.

Mladen Sipka je i jutros pripremio izvjestaj za Bosanski program DW, ali ga nije isticitao. Smrt je bila brza od radijske poruke.

A, upravo je Mladen Sipka, nas iskusni kolega, sa svojih 57 godina bio novinar,koji je imao poseban ljudski uklon prema svemu sto se dogadjalo u BL i RS,da bi potom,perom i mikrofonom tacno sazeo sliku stanja sa podrucja odakle je izvjestavao.

A, izvjestavati iz BL i RS, u suceljavanju necega sto jeste,sa dubokim nacionalnim i nacionalistickim uklonom,sto ga je ostavio rat i necega sto zeli moderna Evropa, nije bilo lako.

Mladen Sipka je,sve te lomove duboko dozivljavao, o cemu svjedoce i brojne ljudske potresne price,koje je ostavio rat u BIH.Treba li reci, da je bio jedna od perjanica tamosnjeg novinarstva,koje se opiralo jednoumlju i iskjlucivosti,sili i argumentu snage.Snaga argumenta bila je njegova novinarska poruka.

Ne jednom se osjetilo, u njegovom sonornom glasu dosta gorcine,jer sve te promjene,koje su trebale voditi boljitku, nisu isle kako valja ili kako je to vidio vrsni ali i emotivni radijski novinar, kakav je bio Mladen Sipka.

Fakultet je Mladen zavrsio u Sarajevu i pocetkom 70-tih poceo raditi u tadasnjem Radio-Sarajevu. S njim su zajedno poceli Gordana Verona,Mehmedalija Sisic,Omer Vatric,Semso Tucakovic, sve mladi ljudi koji su upravo primili diplome na sarajevskom Filozofskom fakultetu. Ubrzo je otisao u rodnu Banja Luku,odakle je postao dopisnik bosansko-hercegovacke RTV mreze. Izvjestavao je ne samo sa politickih i kulturnih manifestacija u Banja Luci i sire,nego je povremeno, kada je zatrebalo, znao sjesti za mikrofon i obaviti zadacu sportskog reportera sa stadiona "Borca". Sjecam se kako smo se zajedno radovali na Gradskom stadionu,kada je "Borac" pobijedio zrenjaninski "Proleter" i usao u Prvu ligu,ili kad je njegov "Borac" pobijedio veliku "Crvenu Zvezdu" i vratio se sa velikim peharom pobjednika Kupa.

Ratni vihor, ljudske sudbine i tragedije,napeta politicka suceljavanja i nemirenje sa svim onim sto nosi duboko negativni i nacionalisticki korijen,nije nas Mladen mogao istrpiti.

Dusu bi ponekad,praznio poduzim razgovorima, telefonom ili prilikom posjeta nasih kolega gradu na Vrbasu. Ali, bilo je to za ovog emotivca i profesionalca previse.Kao i za toliko pametnih i dobrih ljudi, koji se ne mire sa uccmalosti lokalnih okvira i traze iskorak ka modernoj i demokratskoj Evropi. Dozivjece ga,sigurno je, njegov sin i unuk. A, samo ce supruga Koviljka, glumica Narodnog pozorista znati,koliko je lomova bilo u njemu.Bas kao i zelje da svima oko njega bude bolje i ljepse. "Covjek je ono sto ostaje" a iza mladena Sipke ostaje na stotine radijskih i TV izvjestaja, i pisanih tekstova.

I,nedostajace nam ujutro,njegov poziv i kratko pitanje: "Gdje si sta ima.E, imam jednu toplu ljudsku pricu."?