Indija odbija pomoć

U samoj Indiji se malo šta od tih kritika moglo čuti. naprotiv, tamo se tvrdi da je za pozdraviti to što se ova država više ne mora oslanjati na pomoć izvana. To nije ništa novo, vlada u Delhiju se tako odrekla i pomoći medjunarodne zajednice koja je ponudjena zemljama u razvoju. Za to postoje i dobri razlozi: sa stopom rasta od 6-6 odsto godišnje ova država je prikupila znatne devizne rezerve.

Država koja ima skoro kontinentalne razmjere trebalo bi da se može nositi sa posljedicama katastrofalne poplave. Očito je da su akcije pomoći u ddržavi uspješne. Stanovnici ove zemlje su darovali 60 miliona dolara pomoći. Ovo je prilika da indijska vlada dokaže da je samostalna.

Tračak sumnje se javlja povodom odluke vlade u Delhiju da se pomoć usmjeri i ka Maledivima, Šri Lanki i Indoneziji. Iza toga se nalazi želja da se u regionu, pa i svijetu Indija pokaže kao odgovoran kandidat za stalno mjesto u Vijeću Sigurnosti UN-a. Na internacionalnom nivou ovo neće donijeti posebne poene sve dotle dok se uspije imati potpuna kontrola nad prilikama u vlastitoj zemlji.

Pogrešna je predrasuda na zapadu da azijske države nisu u stanju da se organizuju i pruže pomoć u ovakvim situacijama. Primjer za to je Tajland koji je manje-više sam sanirao posljedice katastrofe. S druge strane se mora uočiti razlika izmedju razumljive nacionalne samouvjerenosti i nacionalizma. O tome se zadnjih dana raspravlja i u Indiji kada se naprimjer traži smanjenje pretjerano velikih sigurnosnih mjera čime bi se omogućilo uključenje Indije u medjunarodni sistem za rano upozorenje od cunami talasa.