Industrijska špijunaža najvažnija

Burkard Even, šef odjela za kontrašpijunažu i zaštitu podataka njemačkog Ureda za zaštitu ustavnog poretka, je sasvim jasan: "Za njemačka poduzeća postoji visoki stupanj rizika da budu žrtve napada špijuna." Njemački službenici su ovih dana još jednom podsjetili kako broj napada vrtoglavo raste i kako njemačka poduzeća niti u jednom trenutku ne smiju zaboraviti na zaštitu svojih podataka.

Posao u kojem nema prijatelja

Zapravo se ništa nije značajno promijenilo i osobito kada je riječ o elektronskoj špijunaži, već desetljećima traje realna opasnost da će biti pročitana sva elektronska pošta i prisluškivani svi telefonski razgovori, osobito preko mreže mobilne telefonije. Sasvim teoretski bi među zapadnim tajnim službama trebala vladati sloga i suradnja, ali svi vrlo dobro znaju da u tom poslu nema prijatelja. Pomoću prislušne mreže Echelon Amerikance zanima čavrljanje mogućih terorista barem podjednako koliko i na primjer, detalji ponude njemačkih koncerna na međunarodnim natječajima. To je na svojoj koži već osjetila njemačka tvrtka Enercon čiji su podaci 1994. dospjeli u ruke američkom konkurentu, Kenetech Windpower Inc. No, iznimka je zapravo da se ikad saznaju detalji takvih špijunskih aktivnosti.

Poduzeća srednje veličine najinteresantnija

Njemački Ured za zaštitu ustavnog poretka smatra kako je najviše pozornosti usmjereno prema poduzećima srednje veličine koja su na svom području dominantna na čitavom svjetskom tržištu. Zapravo nema pravila, koji proizvodni sektor bi bio manje ili više zanimljiv: podjednako će se svim silama pokušati doći do podataka iz tvrtke koja se bavi vojnom i obrambenom tehnologijom kao i od poduzeća koje proizvodi dijelove za automobile, elektrane na vjetar ili su aktivni u telekomunikacijama. Direktor odjela za kontrašpijunažu zato apelira na takva njemačka srednja poduzeća koja obično imaju manje kapacitete za zaštitu podataka od velikih, međunarodnih koncerna, da dobro paze na svoje planove, dokumentaciju - i na popis osoba tko uopće može doći do tih materijala ili računala u kojem se oni nalaze.

Istok želi dostići Zapad

Jer osim elektronske špijunaže tu je i "vojska" špijuna - osobito s Istoka. Naravno, tu se ne radi o špijunima kao što je 007, nego o stranim stručnjacima koji su "vrlo zainteresirani" surađivati na nekom od važnih projekata u tvrtki u kojoj rade. Samo kada je riječ o Kinezima, Ured procjenjuje kako je u Njemačkoj najmanje 30.000 "neformalnih suradnika" kineske tajne službe. Oni rade u njemačkim tvrtkama, ali je gotovo sigurno da će u Kini biti detaljno ispitani o tehničkim pojedinostima svog rada. Vrlo je lako moguće i da im je naloženo da detalje iz njemačkog poduzeća pošalju elektroničkom poštom ili kopiraju na memorijsku karticu. Konačno, Kina je i javno objavila kako joj je cilj do 2020. dostići tehnološku razinu Zapada - praktično svim sredstvima.

Njemački borci protiv špijuna imaju još jedan veliki problem: mnoga poduzeća koja i otkriju da su im podaci bili ukradeni ili da je netko ušao u njihov računalni sustav, radije šute o tome jer se boje da će poplava policajaca i službenika sigurnosti u njihovim uredima narušiti njihov ugled u poslovnom svijetu. "Želimo otvoreni dijalog s poduzećima koja su bila žrtve špijunskog napada", poručuje Even. Jer ovako im je teško uopće procijeniti, koliko slučajeva špijunaže je uopće bilo.

Autor: A. Šubić (APD)

Odg. urednik: Zorica Ilić