Integracija – obostrana prednost

Poziv za pomoć jedne berlinske škole, koja je trebalo da bude zatvorena zbog sve većeg nasilja učenika koji potiču iz useljeničkih porodica, u Njemačkoj je ponovo pokrenula debatu o integraciji migranata. Ali, postoje i škole koje nemaju problem sa djecom stranaca, jer tu integracija funkcioniše na osnovu odredjenih mjera. Peter Philipp je posjetio jednu takvu školu u Bonnu, gdje njemačka i arapska djeca zajedno uče i to na oba jezika.

Katolička osnovna škola Mehlem, na obali Rheine u Bonnu na prvi pogled je obična, neupadljiva zgrada, u sporednoj ulici. Pa ipak, ova škola mogla bi biti primjer školama u Njemačkoj jer ovdje se razvilo nešto sasvim novo kada je u pitanju integracija djece migranata. Dvije škole su spojene i 325toro djece- uče zajedno. Od njih je gotovo polovina iz porodica migranata iz preko 30 zemalja. Tzv. «Koala» koncept razvijen je u saradnji sa univerzitetom u Koelnu, i potpuni je uspjeh, smatra direktorica škole, Annie Kawka – Wegmann.

«Koncept koordiniranog alfabetiziranja nas je u potpunosti oduševio. Mi po tom programu radimo već drugu godinu, i to je više nego naučiti djecu da pišu», kaže direktorica škole.

Osnovni princip je da se nastava u više časova u toku sedmice odvija na dva jezika. U ovoj školi u Mehlemu kraj Bonna ta dva jezika su Njemački i Arapski. O tome Kawka – Wegmann kaže:

«Razrednik čiji je maternji jezik Njemački i učitelj čiji je maternji jezik Arapski zajedno vode čas. Mi zajedno odgajamo djecu. Djeca migranata od prvog dana smiju da koriste maternji jezik. Što naravno povećava njihovu pažnju na nastavi. Njemačka djeca uče od prvog dana da na njihove kolege u razredu ne gledaju kao na nekoga manje vrijednog.»

Neka djeca migranata govore već tri jezika, pa ipak bi zaostali u razvoju kada bi mi ignorisali njihove sposobnosti, kaže direktorica. Osim toga njemačka djeca već pomalo znaju Arapski jezik, njihove majke se redovno sastaju i razgovaraju uz čaj, razgovara se o modi, kozmetici, receptima i odgoju djece radije nego o razlikama u religiji i kulturi. Ovo zajedništvo medju roditeljima zasluga je i Bahije Mbaya, učiteljice iz Tunisa:

«Zajednička nastava koju vode dvije učiteljice pokazala se dobra za djecu. Mi se medjusobno dopunjavamo. Arapska djeca uče bolje na dva nego samo na jednom jeziku. Moje prisustvo umiruje arapsku djecu u razredu, povećava njihvo samopouzdanje. Zadovoljna sam i sretna što je u ovoj školi uvedena jedna tako dobra nova metoda učenja», kaže učiteljica Mbaya.