Ipak sankcije!

Dakle, ipak ponovo sankcije. Nakon odluke Vijeća sigurnosti UN-a o uvođenju novih sankcija Iranu bi ubuduće trebala biti zabranjena kupovina tenkova, borbenih helikoptera, ratnih brodova i raketnih sistema u inozemstvu. Osim toga, nove sankcije predviđaju i zabranu putovanja, zamrzavanje bankovnih računa i ograničenja poslovanja za više od 40 preduzeća i institucija za koje se sumnja da su uključena u razvoj iranskog atomskog programa. Nove oštrije sankcije u prvom redu pogađaju Revolucionarnu gardu koja predstavlja najvažnijeg zaštitnika sistema.

S jedne strane je pohvalno da se međunarodna zajednica pokazala sposobnom za pregovaranje u pitanju iranskog atomskog programa, ali s druge strane postoji sumnja u izglede za uspjehom novih sankcija.

Iran ne mijenja politički kurs

Naime u sukobu oko iranskog atomskog programa Vijeće sigurnosti UN-a je do sada u više navrata usvajalo sankcije protiv Islamske republike, ali režim u Teheranu do sada nije promijenio kurs svoje politike. Ni ekonomski embargo, ni implicitne prijetnje promjenom režima za vrijeme mandata bivšeg predsjednika Georga Busha, kao ni blagi pritisak Europe da se Iran uključi u pregovore, do sada nisu dali rezultate. Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad i dalje insistira na atomskom programu svoje zemlje i uposlenicima Međunarodne agencije za atomsku energiju dozvoljava samo ograničeni pristup svojim postrojenjima.

No, sankcije imaju izgleda za uspjeh samo ako one nisu same sebi svrha, već su dio dugoročne strategije. No, to se trenutno ne može vidjeti. U prirodi je autoritarnih režima da se ne žele povinovati pritiscima čak ni onda kada bi oni mogli dovesti do pogoršanja ekonomske situacije u njihovoj zemlji. Osim toga u Teheranu znaju da Rusija i Kina nemaju interesa da dođe do eskalacije konflikta, a i predsjednik Obama, za razliku od svog prethodnika Buša, manje naginje tome da dozvoli da diplomatski pritisak zamijene vojna sredstva. I zeleno svjetlo Washingtona za izraelsku vojnu akciju na iranska atomska postrojenja se s obzirom na posljednja izraelsko-američka razmimoilaženja teško može očekivati.

Predsjednik Ahmadinedžad trenutno ima mnogo veći problem nego što su sankcije. Uoči prve godišnjice od brutalnog gušenja opozicionih demonstracija opozicije, u zemlji vlada sablasni mir. Režim je čvrsto odlučan u tome da svaku kritiku u budućnosti sasiječe u korijenu i da pripadnike opozicije ućutka. Sankcije ne pomažu demokratskim snagama u Iranu posebice s obzirom na to da u usvojenoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a nedostaje bilo kakvo spominjanje stanja ljudskih prava u Iranu.

Autor: Daniel Scheskewitz/Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić