Irak Njemacka Francuska

Promjene u trans-atlanskim, kao i unutar-evropskim borbama za prevlast, Njemačkoj doduše idu u korist, ali to je manja zasluga njemačke diplomatije a više američke nesposobnosti.

Dramatično pogrešna procjena situacije u Iraku je to što je naizad bacila na koljena Džordža Buša. Jer da je poslijeratno uređenje Iraka bilo jednako dobro pripremljeno kao i rat protiv Iraka, njemačko-američki odnosi bi i dalje bili na ledu. Činjenica je uz to da njemačka vlada koristi promjenu vlasti u Madridu iako to naravno ne predstavlja rezultat Šrederovog političkog umjeća.

Njemački vanjsko-politički značaj je jednako veliki kao i prije razilaženja sa amerikancima u vezi sa prijetnjama iračkom diktatoru Sadamu Huseinu. Ali, njemačka vlada bi ovoga puta trebala svoju međunarodnu odgovornost da ispuni uz nešto širi pogled i sa nešto više osjećanja. Odlučnost u vijeću sigurnosti, tada je bila jedina moguća alternativa ratu, a sada je odlučnost jedini pravi odgovor terorizmu. Pritome, čvrst stav i pomoć, treba da idu ruku pod ruku. Odlučni koraci protiv nasilnika i međunarodnom partnerstvu, kada je riječ o bejzbjednosti, s jedne strane i razvojna pomoć i pomoć u obnovi za krizne regione i za zemlje koje se transformišu, sa druge strane.Jer otvorena društva i sa ove i sa one strane Atlantika su jednako ugrožena terorom i one za njega moraju pronaći zajednički odgovor.

Stabilizacija Iraka i Afganistana i poslije terorističkih napada u Madridu su i u njemačkom i u evropskom interesu više nego ikad. Tako da bi nijemci i francuzi bez ako i ali, trebalo da izraze spremnost za obnovu Iraka. Utoliko lakše će biti brzo naći riješenje, kako da UN preuzme odgovornost u Iraku, jer sada se više ne radi o razlikama već o zajedničkoj slobodi i bezbjednosti.