Iran pod pritiskom međunarodne zajednice

Iako je deklaracija u Vijeću sigurnosti na kraju usvojena jednoglasno, potreba za različitim interpretacijama bila je primjetna. Tako se Rusija u deklaraciji u Iranu uspješno založila za to da se otkloni svaka rečenica koja je na bilo koji način izgledala kao prijetnja Iranu. No, američki ambasador pri UN-a John Bolton u deklaraciji vidi jasan znak i svojevrstan ultimatum: „ Odluka sada leži na Teheranu i mi ćemo se za 30 dana opet ovdje sastati, da vidimo šta dalje trebamo raditi.“

Suprotstavljeni stavovi SAD i Rusije

SAD su zapravo vladi u Teheranu htjele dati rok od 14 dana da ispuni postavljene zahtijeve. Iran je međutim dobio rok od 30 dana. U tom periodu šef Međunarodne agencija za atomsku energiju Mohamed el Baradei, kao i bečko Vijeće guvernera, trebaju izvijestiti najviše tijelo UN-a o tome da li je Iran ispunio zahtijeve i prestao sa obogaćivanjem urana. Za ruskog amabadaora Andrej Denisow taj rok je potpunio irelvantan: „Naredna redovna sjednica Vijeća guvernera u Beču je u junu. Ona će nam nadam se, pomoći da razjasnimo stvarnu prirodu iranskog atomskog programa.“ Moskva i Peking i dalje smatraju da se o Iranu treba razgovarati u Beču, a ne u Vijeću sigurnsti. Tom stavu se ne protivi generalni sekretar UN Kofii Annan ali isto tako ni njemački amasador pri UN Gunter Pleuger: „Jedna od namjera deklaracije je svakako da se ojača autoritet gospodina Baradeia, i to smo postigli.“

Ministarski sastanak u Berlinu

John Bolton izrazio je zadovoljstvo što je uoči današnjeg susreta ministara vanjskih poslova u Berlinu usvojena zajednička deklaracija. Šest ministara sada međutim moraju razmisliti o poduzimanju daljih konkretnih koraka:„Minsitrica Condollezza Rice će iznijeti ubjedljive argumente i ministri će postići napredke u razgovorima. Ona to želi ostvariti jer nije prihvatljivo da Iran posjeduje atomsko oružje, te će stoga ministrica sa svojim kolegama razgovarati kako da se to spriječi.“

„Iran ne prihvata pritisak“

U New Yorku međutim odbijaju iznošenje bilo kakvih špekulacija kada su u pitanju dalje mjere u slučaju da Iran ne ispuni postavljene zahtijeve u roku od 30 dana. Njemački ambasador Guenthjer Pleuger o tome kaže:

„Prije neko počnemo špekulisati, Iranu trebamo dati šansu da reaguje u roku od 30 dana.“ No prva reakcija iranskog ambasadora pri UN Zarifa ne ulijeva nadu da bi ova zemlja uskoro mogla prestati sa obogaćivanjem urana. „SAD su od samog početka željele da pregovori propadnu i da se problem iznese pred Vijeće sigurnosti. Iran ne prihvata pritisak, alergično reagujemo na svaki pritisak.“