Iran ponovo pokrenuo nuklearna postrojenja

Ni sami Evropljani nisu vjerovali da će Iran prihvatiti njihov prijedlog. U suprotnom, oni ne bi još prošle sedmice za ovaj utorak zakazali sastanak Medjunarodnog zavoda za atomsku energiju. Za Iran je upravo to zakazivanje sastanka bio još jedan razlog da odbiju prijedlog. Vlada u Teheranu u tome vidi znak da su Evropljani neiskreni i nisu spremni na kompromis.

S druge strane, prijedlog Evropljana nije sadržavao ništa novo. Velika Britanija, Francuska i Njemačka koje su vodile pregovore, nisu se baviili ključnim pitanjem. Naime, ako Iran odista želi da koristi atomska postrojenja u mirnodopske svrhe, onda mora biti u poziciji da može da obogaćuje uran kako bi ta postrojenja bila u pogonu. Umjesto toga, Evropljani nude, takozvani transfer tehnologija i gradnju atomskih centrala u Iranu u režiji evropskih kompanija. Zauzvrat bi Iran trebalo da odustane od vlastitih ambicija za razvoj nuklearnih tehnologija.

Upravo tu leži apsurd: u prijedlogu se na taj način ukazuje na to da Iran želi da napravi atomsku bombu. Iran, medjutim, poriče da ima takvih pretenzija. Vlada u Teheranu tvrdi kako je cilj Irana da stekne mogućnost korištenja atomske energije kako bi mirnije dočekao budućnost u kojoj su rezerve nafte i zemnog gasa sve manje. Osim toga, tvrdi ova vlada, korištenje atomske bombe nije u skladu sa islamom. Iran je, osim toga, potpisao medjunarodni ugovor o neširenju atomskog oružja, te dodatni protokol koji omogućava punu medjunarodnu kontrolu. Zbog toge je već dobio pohvale.

S druge strane, neki smatraju da ne treba vjerovati režimu koji krši ljudska prava. Iranski atomski program mora se uzeti zaozbiljno prvenstveno zbog neprijateljskog stava prema Izraelu. Sada su odjednom tri najveće evropske države spremne da prema Iranu zauzmu distancu, mada su se do juče borile za svaki ugovor o privrednoj saradnji s ovom zemljom, do juče se tvrdilo da se samo zbližavanjem može doći do promjena u Iranu, baš kao što se desilo u istočnoj Evropi i u Kini.

Šta, medjutim, vrijedi zbližavanje, kada se sada pokazuje da se Iranu ne vjeruje i da ga se smatra neuračunljivom nitkovskom državom. Moralo se računati s tim da treba doći puno vremena da bi u Iranu došlo do promjena. Zbog toga je Evropa morala u pregovore unijeti minimum povjerenja prema drugoj strani i nastaviti s izgradnjom dobrih odnosa. Ili, u suprotnom, treba reći da je to jedna nitkovska država i prekinuti sve odnose, te se držati takvog stava bez obzira na štetu koju bi na taj način trpila privreda.

Washington i Teheran imaju u tom smislu lakši izbor jer ništa ne kriju: jedni druge ne podnose i to javno kažu. Zbog toga su postali gotovo simpatični. Upravo stoga što su iskreni.