„Iranski posao“ za američkog košarkaša

Za Amerikanca afričkog porijekla Kevina Šeparda iranska košarkaška liga nije bila posebno primamljiva. Kada mu je ponuđen posao u Iranu, njegova prva reakcija bila je „Dođavola! Neću to da radim.“ Ali zatim je pažljivo razmislio i odlučio se. 2008. godine počeo je da igra na „neprijateljskoj teritoriji“, na čelu tima A.S. Širaz u plej-ofu iranske super lige.

Tokom boravaka u Iranu Kevin je postao super-zvijezda domaće lige. Za njega je to bio potpuno drugi svijet. Iskusio je islamsku kulturu. U tome su mu pomogle tri mlade i obrazovne Iranke. Kevinov stan postao je neka vrsta oaze, u kojoj su se vodile otvorene diskusije o politici, rodnim ulogama, ljubavi i seksu u različitim kulturama.

Život Kevina Šeparda i njegov sportski uspjeh u Iranu četiri godine kasnije dolazi na filmsko platno. Dokumentarac „Iranski posao“ njemačkog reditelja Tila Šaudera imao je uspješnu premijeru sredinom 2012. godine na festivalu u Los Anđelesu. Od 21. februara 2013. godine prikazivaće se i u njemačkim bioskopima.

Potraga za herojima

Til Šauder je i sam obožavatelj košarke, a oženjen Amerikankom iranskog porijekla. Prvi put je 2008. godine čuo da američki košarkaši u iranskoj ligi nastupaju već godinama. „Kada sam čuo da Amerikanci igraju jedan tipično američki sport u Iranu, odmah sam pomislio na takozvanu ping-pong diplomatiju iz 70-tih godina“, kaže Šauder. U to doba kineski i američki stonoteniseri imali su naročitu ulogu u političkom približavanju Kine i Amerike.

Njemački režiser postavlja pitanje: da li je moguće da i američki košarkaši poboljšaju razumijevanje među dvije zemlje? Odlučio je da snimi film o takvom sportisti, da približi stvarnost u zemlji „protivnika“ i da smanji predrasude. Zajedno sa suprugom Sarom Nodjomi, koja je bila i producent filma, Šauder kreće u potragu za igračem. Ali kada je posjetio Iran 2008. godine morao je da prizna da nije lako naći glavnog junaka: „Petorica ili šestorica Amerikanaca koje sam upoznao su bili potpuno nezainteresovani za snimanje filma. U većini slučajeva, Amerikanci su imali pravne probleme kada su se vraćali u SAD iz Irana. Zamjeran im je proboj embarga protiv Irana, jer su kao profesionalni sportisti zarađivali tamo novac“, kaže reditelj.

Dugo je potraga bila bez uspjeha. Ali nakon godinu dana Til Šauder je, preko Skajpa, uspostavio kontakt sa Kevinom Šepardom i prepoznao glavnog lika svoje priče: košarkaša porijeklom sa Djevičanskih ostrva, tamnoputog, duhovitog i opuštenog.

Tajno snimanje

Ipak, snimanje u Iranu bilo je problem. Morali su da rade u tajnosti jer Til Šauder nije imao novinarsku vizu i morao je da putuje u Iran kao turista. Da bi to prevazišao, njemački reditelj koristio je minijaturnu kameru sa bežičnim mikrofonom, koju je nosio u rancu.

Kada je prvi put sreo fizioterapeuta Hildu i njene prijateljice Laleu i Elaheu u Kevinovom stanu, impresionirale su ga njihova hrabrost i snaga karaktera. „Žene u Iranu imaju nevjerovatni potencijal i on se uopšte ne koristi. One, za razliku od muškaraca, moraju da izdrže mnogo izazova u svakodnevnom životu“, kaže Šauder.

„Iranski posao“ sniman je tokom zime 2008. na 2009. godinu, a filmadžije su Iran posjetile nekoliko puta. Baš 2009. godine održani su sporni predsjednički izbori, koji su izazvali masovne demonstracije opozicije. Svaki put kada bi napuštao zemlju, Šojder je morao da krije video-kasete u donjem vešu. Neke je slao majci u Njemačku, a ona ih je dalje slala u Njujork, gdje Šauder i njegova supruga žive.

Srećni odlazak

Tokom svog posljednjeg putovanja, neposredno prije predsjedničkih izbora, ispostavilo se da je Til Šauderovo ime na crnoj listi. Morao je da provede noć u nekoj vrsti zatvorskog hotela na aerodromu u Teheranu i da zemlju napusti sljedećeg jutra. S obzirom na to da su mnogi novinari osuđeni na zatvorske kazne, to je bila srećna okolnost.

2012. godine, kada je film završen, situacija u Iranu se toliko pogoršala da su mnogi Iranci koristili sve šanse da napuste zemlju. Među njima su bile i dvije od tri protagnostkinje filma „Iranski posao“.

Autori: Samira Nikaen / Darko Janjević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić