Irska: Protivnici Sirize, prijatelji štednje

„Oni žele da im oprostimo dugove. Ko je nama oprostio dugove? Niko. Pustimo Grke da potonu. Ni oni nama nisu ništa dali“, ljutito govori slušalac Liam koji se javio u jednu emisiju irskog radija, uoči odluke o nastavku pomoći Grčkoj. Bivši grčki ministar financija Janis Varufakis upravo je Irce optužio da spadaju među najljuće neprijatelje otpisa duga Grcima. Obični građani poput Liama objašnjavaju zašto.

Štednja zbog linije manjeg otpora?

Irska vlada, na čijem čelu je od 2011. premijer Enda Keni, zemlju čvrsto drži na kursu štednje. Dablin je iz dva razloga odbacio otpis dugova Grčkoj. Na prvom mjestu je imidž zemlje, koja mnogima u Evropi služi kao primjer da se privredni rast može ostvariti usprkos jakim mjerama štednje. Drugi razlog je plod predizbornog taktiziranja. Za devet mjeseci su u Irskoj izbori, a najveći protivnik Kenijeve koalicije je upravo stranka Šin Fejn koja dijeli slične stavove sa grčkom Sirizom. Pogotovo kad je u pitanju otpis dugova.

Drugim riječima: ukoliko bi se pokazalo da je otpis dugova bolji recept za privredni oporavak zemlje, za Kenija i njegovu vladu bi to značilo političku smrt. Pol Marfi, poslanik irskog Saveza protiv štednje i zagovornik otpisa dugova, ogorčen je zbog tvrdoglave politike svoje vlade. „Da je Siriza uspjela, tada bi svima bilo jasno da irski put štednje i imidž uzornog đaka daju slabije rezultate nego otvoreni sukob sa Briselom“, kaže Marfi. Ovako Keni i dalje može da poziva Grke da „slijede irski model“.

I Grci pate

I zaista, to što je Keni prošlog mjeseca predstavio novinarima u Briselu, zvuči kao uspjeh. Irska nije povećala porez na dodatu vrijednost niti namete na plate. Na prvi pogled izgleda da je Irska uspjela. Privreda raste više nego bilo koja druga u evrozoni: 4,8 odsto. Stopa nezaposlenosti je pala za jednu trećinu i sada se kreće oko deset procenata. I unutrašnji dug je drastično smanjen. Irska je doduše daleko od vrijednosti iz godina kada je važila za ekonomskog tigra ali je ipak na putu stabilnog oporavka.

Ali, uspjeh ima i drugu stranu medalje. Kenijeva vlada je u posljednjih pet godina poreze povećala za ukupno 28 odsto. Istovremeno je smanjila državne troškove za deset odsto. Najviše se uštedjelo u sektoru zdravstva i brige za osobe sa invaliditetom. I pomoć za nezaposlene je drastično smanjena, pogotovo za mlađe od 25 godina. Prema navodima irske vlade, za normalan život je potrebna zarada od najmanje 11,65 evra po satu. Međutim, mladi nezaposleni moraju da izađu na kraj sa 100 evra nedjeljno. Mnogi sreću traže u inostranstvu. U posljednjih pet godina zabilježen je najveći iseljenički talas od katastrofalne gladi sredinom 19. vijeka, kada se velik broj Iraca iselio u Ameriku. Od 2011. godine se iselilo 112.600 uglavnom mladih Iraca.

Konstantinos Drakakis je predsjednik Grčke zajednice u Irskoj. Smatra da su političari izgubili kontakt sa realnošću. „Živim u Irskoj i razumijem principe fer-pleja koji ovdje vlada. Možda su Irci pomislili: zašto bi mi patili, a Grci ne. Ali, pri tom se zaboravlja da i Grci pate i to zbog toga što se ne sprovode reforme.“