Iskorištavanje djece kao radne snage ima više strana

Najviše djece-radnika je u Africi južno od Sahare, gdje radi svako treće dijete. Medjutim ni medjunarodne firme koje su proizvodnju prebacile recimo u Aziju ne mogu imati pregleda da li su djeca uključena u proizvodnju u okviru manjih preduzeća koje angažuju evropske firme.

Biznis sa djecom je lukrativan. Dječija radna snaga je jeftina, djeca se ne mogu odbraniti, nisu učlanjena u sindikate i jednostavno ih je zloupotrijebiti. 55 procenata djece koja rade su dječaci, 45 procenata su djevojčice. Razlozi za iskoristavanje dječije radne snage su višestruki i teško ih je generalizovati. Novcem koji zarade djeca uglavnom izdržavaju svoje porodice, svoje roditelje i mladju braću i sestre. Često se radi o otplaćivanju dugova roditelja. U mnogim zemljama još postoji i zakon po kom se dugovi roditelja prenose na narednu generaciju i mladje članove porodice dokle god ne budu otplaćeni. U Africi se vode gradjanski ratovi a i zbog širenja zaraze sidom veliki broj djece moraju sami o sebi da brinu. Posljedice su rad i zarada pod lošim uslovima, kaže Helga Kuhn, glasnogovornica UNICEF-a.

"Najteže forme iskorištavanja dječijeg rada koje UNICEF namjerava što prije da suzbije, su štetne za zdravlje djece. Ti poslovi su fizički teški, monotoni i ugrožavaju dječije kosti i držanje. Kod tkanja tepiha opet, problem je što djeca ne mogu da pohadjaju školu. To im onda kriči dalji put u bolju budućnost, kaže Kuhn.

Medjutim, siromaštvo je i osnovni uzrok i posljedica situacije u kojoj su djeca prisiljena da rade. Friedel Hütz-Adams iz Südwind Instituta za ekonomiju bavi se istraživanjem situacije u Indiji. Ne samo djevojčice već i gradjani nižeg reda kao što su plemana Daliti ili Adivasi, imaju težak život u Indiji, kaže Frijedel Hütz-Adams:

"Prvi problem je da Daliti i Adivasi, kao i roditelji djevojčica iz siromašnih porodica, smatraju da djeca ne treba da idu u školu. Tu znači treba najprije promijeniti stav roditelja. Jer djeca koja ne idu u školu bivaju diskriminirana. Čak i ako se roditelji odluče da djecu ipak pošalju u školu nakon izvjesnog vremena, djeca to odbijaju jer u skoli doživljavaju diskriminaciju.

Iskorištavanje rada djece je globalni problem. Prije nekoliko godina jedina posljedica za velika preduzeca za koja se sumnja da su upletena u iskorištavanje djece- radnika, bila je ostaviti kupcima na savjest da izbjegavaju proizvode za koje se zna da ih je proizvela dječja ruka. O tome Friedel Hütz Adams kaže:

"Koncern Bayern recimo, kupuje od preprodavaca u Indiji sjeme pamuka. Ti preprodavači su sjeme kupili od seljaka. Seljaci opet to sjeme mogu prodati samo jeftino, te angažuju jeftinu radnu snagu, uglavnom iz siromašne pokrajine Bihar, gdje muskarci malu nadnicu nisu spremni da rade. Onda oni vrbuju žene i djecu za ovaj malo plaćeni posao ubiranja sjemena. Vlade u tim zemljama ne insistiraju na sprovodjenju zakona i zabrana jer time opet najvije naude ženama i djeci. Tako se začarani krug nastavlja.