Islam kao najveći neprijatelj!?

Proslava “Dana ujedinjenja Njemačke”, 03. oktobra, nije bila ograničena samo na jedinstvo istoka i zapada zemlje, već na jedinstvo svih onih koji ovdje žive neovisno od njihovog porijekla i religijske pripadnosti. Njemački predsjednik Kristijan Vulf u svom je govoru jasno rekao:

„Kršćanstvo bez sumnje pripada Njemačkoj, judaizam bez sumnje pripada Njemačkoj – to je naša kršćansko-jevrejska istorija, ali moje uvažene dame i gospodo, u međuvremenu i islam pripada Njemačkoj.“

No, stvarnost izgleda potpuno drugačije nego u svečanim govorima. U Njemačkoj i drugim europskim zemljama raste val antiislamskog desničarskog populizma, čiji predstavnici, kao primjerice u Švedskoj i Nizozemskoj, imaju utjecaja na formiranje vlada i počinju se međusobno uvezivati. Tako je samo nekoliko sati nakon pomenutnog govora njemačkog predsjednika u Bremenu, u Berlin iz Nizozemske stigao Gert Wilders, poznat po svojim antiislamskim stavovima:

„Njemački nacionalni identitet, vaša demokratija i ekonomski prosperitet su ugroženi političkom ideologijom islama.“

Nisu samo posjetitelji, koji su u Berlin došli slušati Wildersa, njegovi istomišljenici. Naime, jedna anketa, urađena ovih dana, pokazuje da 55 posto Nijemaca smatra da useljavanje muslimana Njemačku u „socijalnom i financijskom smislu znatno više košta, nego što doprinosi razvoju privrede.“ Posebno visok procenat sljedbenika ovog mišljenja je u pokrajinama na istoku zemlje – čak 70 posto tamošnjih ispitanika dijeli ovo mišljenje.

Publicista i profesor etnologije, Werner Schiffauer, ne vidi logičan razlog za ovakva mišljenja. Uz sve pohvale za govor predsjednika Vulfa, Aiman Mazyek, predsjednik Centralnog vijeća muslimana, prebacuje političarima da se ne obaziru na neke već odavno poznate činjenice:

„Mi nemamo spoznajni problem, već imamo problem odnosa prema već poznatim činjenicama. Primjerice: svi znamo da je potrebno održavanje islamske vjeronauke u školama i to djelomice postoji već desetljeće. Samo kada je riječ o implementaciji ove spoznaje mi smo tu još uvijek na početku.“

Političarima često nedostaje hrabrosti da donesu neopohodne odluke i zbog toga se povećava razdor između njihovih izjava o onome čemu bi trebalo u procesu dijaloga težiti i stvarnosti. Riječ je o problemu s kojim se očito ne suočava samo Njemačke već i druge europske države. Ovaj problem je počeo nakon 11. septembra, smatra publicista i profesor etnologije, Werner Schiffauer, a povećan je činjenicom da je EU upala u duboku krizu identiteta, te se sve manje zna šta je Europa danas. U toj situaciji se, kako on kaže, drugi i drugačiji definiraju kao neko od koga se treba razgraničiti, dakle kao klasični neprijatelj.

„Tako musliman postaje sve ono što je protiv naših vrijednosti: on je homofobičan, neprijateljski nastrojen prema ženama, antisemit, nesposoban za demokratiju i za doprinos društvu.“

Takva „razgraničenja od drugih“ u Njemačkoj su, podsjeća profesor Schiffaeuer, dva puta prakticirana: jednom prema Francuzima, jednom prema Jevrejima.

Autori: P. Phillip/Z. Ilić

Odg. urednik: M. Smajić