Islamska gimnazija u Beču – korak dalje ka „evropskom Islamu“?

Austrija je Islam kao državnu vjeru priznala još davne 1912., izlazeći tada u susret Bošnjacima koji su služili austrougarsku vojsku i u njoj važili kao posebno odani i hrabri vojnici. Od tada u Bosni, kao vrhovni poglavar zajednice, i predstavnih svih musimana u zemlji, postoji i Reis-ul-Ullema. Kada su 70-tih godina u Austriju stigli prvi gastarbajteri iz Turske, Beč je taj bosanski model preslikao na Austriju – i sve do danas on važi kao kao najuspješniji oblik organizacije muslimana u jednoj evropskoj zemlji. Model krovne oragnizacije koja predstavlja sve vjernike, kažu stručnjaci, najbolji je temelj za stvaranje izvjesnog „evropskog“ islama – za kojim Evropa zadnjih godina intenzivno traga.

Islamska zajednica u Austriji danas je izmedju ostalog zadužena i za nastavu islamske religije u austrijskim školama – tako i u prvoj Islamskoj gimnaziji u Beču. Osnivanje ove škole inicirao je Kenan Ergün, koji danas tamo predaje religiju i za radio DW kaže: „Ova škola ima zadatak da muslimanska omladina zadrži svoj identitet i da u jednom islamskom okruzenju dobije naobrazbu sa kojom može dalje da studira i da se i kao akademsko osoblje bolje integrira u austrijsko društvo“.

U školi i deset „Bosanaca“

Školu posjećuje 250 učenika porijeklom iz Turske, Maroka i Egipta, deset učenika su porijeklom iz Bosne. 15-godisnja Esma rodjena je u Bugojnu, iako se ponekad kaže osjeca više kao Austrijanka nego kao Bosanka. „Od predmeta mi se ipak najviše svidja njemački jezik“, kaže stidljiva Esma, čiji su roditelji, kako navodi, prilično religiozni.

Roditelji koji djecu upisuju u Islamsku gimnaziju žele prvenstveno da se djeca odgajaju u duhu Islama, medjutim zahtjevi nekih strožije religioznih roditelja ne mogu uvijek biti ispunjeni, kaze za DW direktor škole, Ludwig Sommer: „Nemoguće je da se djeca odgajaju isključivo po pravilima Islama, da tako kažem. Mi se držimo državnog nastavnog plana. Tako da je to, na neki način, kompromisno rješenje. Djeci se ne uskraćuje ništa što u drugim skolama dobijaju austrijski učenici, ali ni roditelji ne moraju da se odriču islamskog odgoja djece“, kaže Sommer.

Teorija evolucije ili religija...

Svi učenici su islamske vjeroispovijesti, oni pet puta dnevno obavljaju molitvu i za vrijeme islamskih praznika su oslobodjeni nastave. Svi nastavnici su sa druge strane Austrijanci, dakle krsćani. Do diskusije izmedju učenika i nastavnika dolazi kada se npr. na nastavi biologije obradjuje Darwinova teorija evolucije. Dok Islam uči kako je čovjeka stvorio Bog, nastavnik biologije se zalaže za prirodno-naučnu teoriju nastanka covjeka, objasnjava nastavnik Friedrich Vastian: „O tome učenici onda naravno razmišljaju. Nastavnik mora biti fleksibilan, ali je dužan objasniti da i ta Darwinova teorija jednostavno postoji. Najvažnije je da se djeci objasni da razmišljaju vlastitim mozgom, tako se dešavalo se da su se učenici kritički osvtali i na neke religiozne dogme.“

Nesto kritičniji su stariji učenici, oni mladji o takvim stvarima tek počinju razmišljati. Sara i Karim dolaze iz Egipta i po tom pitanju imaju potpuno različite stavove: „Čovjeka je stvorio Bog! O tome da je čovjek nastao od bakterija, kako kaže nastavnik biologije, neću ni da razmišljam“, kaze Sara a njen vršnjak Karim objasnjava: „Čovjek je postao od majmuna, to smo učili u lekciji o postanku covjeka.“

... učenici odlučuju sami!

Koju teoriju će učenici poslije prihvatiti, to, kaže nastavnik religije Kenan Ergün, odlučuju sami učenici: „Ja kao nastavnik relgije učim jedno, biologija uči drugo. A odluku o tome šta je isprvano prepuštamo naravno učenicima – mi ne misioniramo već samo prenosimo znanje i različite stavove.“

Prošle godine Islamsku gimnaziju napustili su i njeni prvi maturanti; generacija muslimana koja je zadržala vlastiti identitet ali koja će se, poznavajući i prirodno-naučne stavove biologije zasigurno bolje integrisati u austrijsko društvo, kaže nastavnik Friedrich Vastian: „Islamska gimnazija zasigurno pospješuje intergraciji, jer ovdje učenicima objašnjavamo da se sve smije kritikovati, čak i neke religiozne dogme. Učenici zadrže svoj islamski identitet, ali na kraju shvate i akceptiraju da se o svemu može diskutovati. I to je zapravo ono najvažnije!“

Emir Numanović