251011 Italien Krise

U Italiji i dalje ima lijepih i skupih "rođačkih penzija". Jer, kada jedan penzioner umre, njegov brat ili sestra mogu da za sebe zahtjevaju 15 procenata njegove penzije. Prema mišljenju Pjetra Rejhlina, profesora ekonomije na Luis univerzitetu u rimu, potreba za reformama u oblasti penzionog sistema je ogromna: „I u naredne dvije do tri godine penzije će ostati ozbiljan problem. Jer, u Itaiji i dalje ima mnogo onih koji u penziju odlaze rano i sa previsokim primanjima u poređenju sa uplaćenim doprinosima. Nacionalno penziono osiguranje bilježi ogroman deficit koji ne može da se nadomjesti."

Lijepo! Kada čovjek ostari u Italiji barem će uživati u penziji. Mladima, međutim, ne ide tako dobro. Kvota nezaposlenosti je visoka: čak 28 procenata mlađih od 25 godina nema zaposlenje. A to ne samo da može izazvati velike socijalne nerede, već se Italija tako odriče i inovativnog potencijala, kaže preduzetnik Đan Marija Gros-Pjetro koji je do nedavno bio šef najvećeg italijanskog preduzeća za održavanje puteva i stoga iz ličnog iskustva poznaje probleme s kojim se zemlja suočava. A najgora od svega je birokratija, kaže Gros-Pjetro i dodaje: "Ostvariti svoja prava u Italiji traje predugo. I to je ključni faktor zbog kojeg se kompanije ne angažuju u Italiji."

Korupcija i nepotizam

Onaj pak koji želi da brže dođe do cilja, mora da ima dubok džep. Korupcija i nepotizam koče italijansku privredu, kaže Tatjana Ajfrih, analitičarka u privatnoj banci Finat. "Italija više podsjeća na zemlju sa planskom ekonomijom nego na kapitalističku zemlju. Nekom je na primjer obećano neko radno mjesto. I tamo gdje bi u stvari trebalo da bude zaposlena jedna osoba zaposli ih se pet. Jer, tu je i njegov rođak koji mu je učinio neku uslugu, a onda to plaćaju građani sopstvenim porezom."

Još jedna mana je infrastruktura. Do svega što je južno od Napulja teško se dolazi kako putevima tako i željeznicom. „Eklatantan primjer je i luka Đoja Tauro koja bi mogla da bude Roterdam Sredozemnog mora. Međutim, još uvijek nema normalnih puteva kojima bi se mogla transportovati roba, a kamoli teretni vozovi." Svi ovi problemi se naravno nisu pojavili preko noći. To je prije svega neuspjeh politike. Silvio Berluskoni već 17 godina govori o gradnji autoputa od Salerna do regiona Kalabrija. Ali, do danas je malo toga urađeno. Takođe treba zahvaliti i Ligi za sjever koja prvo misli uvijek na svoju klijentelu u sjevernoj Italiji. Tako italijanska vlada postaje sama sebi najveća prepreka, kaže ekonosmki stručnjak profesor Pjetro Rejhlin.  "Izgleda da Vlada Italije ne može da se izbori sa aktuelnim izazovima, jer je čini vrlo podijeljena koalicija."

Autori: Tilmann Kleinjung/Svetozar Savić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić