Italijani biraju novu vladu

Izborna kampanja je vođena do posljednje minute uoči izborne tišine. Bivši gradonačelnik Rima, komunista Valter Veltroni, je izašao sa parolom borbe protiv italijanske mafije.

Silvio Berluskoni želi spriječiti prodaju najveće avionske putničke kompanije Al Italia Francuzima. No, i pored stalne prezentacije izbornih kandidata na televiziji, Italijani ostaju uzdržani, kaže Piero Roičini, psihijatar i savjetnik u italijanskoj vrhunskoj politici. Kroz njegovu praksu prolaze obični ljudi, ali i članovi italijanskog parlamenta:

„Vjerujem da se oko trideset posto Italijana nije odlučilo ne samo za koju će partiju glasati, nego da li će uopšte izaći na izbore i da li će izbori donijeti promjene. Naši građani,kao što je poznato ne mogu direktno birati političare. Izborni zakon predviđa da oni mogu svoj glas spustiti samo u jednu kutiju koja prezentuje određenu stranku.“

Komplikovani izborni zakon čini izbore nepreglednim

Partijske koalicije sa najboljim izbornim rezultatima dobijaju bonus u parlamentu koji im garantuje najmanje 340 od 630 sjedišta u državnoj skupštini. Po istoj formuli se na regionalnoj ravni biraju članovi za Senat, a partije potom nominiraju kandidate.

Tome da su Italijani pomalo umorni doprinio je ne samo propao pokušaj reforme izbornog zakona, nego i uvođenja novina u partijske programe. Tako je svaki program sličan i nema interes da birače približi politici, ističe Ročini.

Nove stranke, novi programi

Ipak, senator Nikola La Tore iz tek osnovane umjereno-lijevo orijentisane Demokratske Partije se protivi takvom mišljenju:

„Želimo promijeniti ponašanje političara. Naša partija ima jasan program. Mi nismo savez koji samo želi ugađati pojedinim koalicionim blokovima. Ona se može držati datih izbornih obećanja, ako se sama za sebe nađe u državnom parlamentu.“

Kasta političara se trudi da ostane u vrhu

Za mnoge Italijane to bi bilo pravo rješenje. Ali,realnost je drugačija. Političari se upliću u igre i okreću određenoj klijenteli. Trenutno je na vlasti jedna kasta, zatvoreni krug ljudi koji se međusobno pomažu, kaže Pijerđorđo Benvenuti, kandidat za Senat iz novoosnovane partije Silvia Berluskonija nazvane „Popollo della Liberta“:

„To je najgora kasta, sloj takozvanih ljubavnika-političara, kako nazivaju partijske sekretare. Oni se ne slažu u pojedinim stvarima, što baca loše svjetlo na same političare. Pravi političar mora iskustvo sticati u politici, a ne nastupima na televiziji i TV duelima. Pravi političar počinje od najmanje ćlije: opštine, provincije, regije i onda kasnije može voditi vrhunsku politiku.“

Mafija i političari često u sprezi

No klijentelizam, kako ga nazivaju u Italiji je upravo na dnevnom redu. Moge su partije na svoje liste stavile i one kandidate kojima se spočitava da imaju veze sa mafijom. Svjetnik i psihijatar Ročini kaže kako se političari na to ne osvrću:

„Ako bi političari stvarno bili uplašeni da neće biti birani, oni se ne bi ni kandidovali. Oni jednostavno prepuštaju da građanin sudjeluje u čitavom spektaklu. Hljeba i igara, kako se govorilo u slavno Rimsko doba“

Političarima ipak nije sve dozvoljeno. Tako je novim zakonom zabranjeno da se mobilni telefoni unose na birališta, kako mafija ne bi mogla kontrolisati ko je za koga glasao i teče li sve po njihovom planu.