1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Iz budžeta Evropske Unije siromašnim zemljama 380 milijardi

Bernd Riegert4. juli 2006

Evropski Parlament je u tzv. drugom čitanju usvojio preraspodjelu sredstava u okviru srednjoročnog budžet Evropske Unije za period 2007/2013. Ravno 380 milijardi biti će usmjereno prema siromašnijim zemljama, ali i nerazvijenim područjima tzv. starih članica Evropske Unije, doduše po nimalo jednostavnom ključu. Preusmjeravanje sredstava u pojedine fondove, poslije subvencija u poljoprivredi je drugo po veličini izdvajanje u okviru pomenutog budžeta Evropske unije. Komentar Bernda Riegerta

https://p.dw.com/p/AQJA

Mašinerija za preusmjeravanje budžetskih sredstava Evropske unije u punom je pogonu. Do kraja godine Evropska komisija usvojiti će gigantski plan podrške razvoja pojedinih evropskih regiona prema kojem će do kraja 2013. biti na ime subvencija izdvojeno 300 milijardi eura.

Doduše poljakinji Danuti Huebler, koje je komesar za preraspodjelu fondova, pošlo je za rukom zadovoljiti sve kriterije o namjenskim sredstvima koje je zadao Brisel. No, bitno je pitanje koliko uopšte ima smisla da Brisel na taj način ovako preraspoređuje milijarde koje se dobijaju oporezivanjem građana. U svakom slučaju se ne radi o tome da siromašne zemlje Istočne Evrope profitiraju na osnovu solidarnosti bogatih država Evrope. Recimo Njemačka je, kao najveći platiša, u kasu Evropske unije u pomenutih sedam godina za unapređenje razvoja Saveznih zemalja na istoku zemlje dobila 14,3 milijarde eura i čak začuđujućih 8,3 milijarde eura za one na zapadu. Nameće se pitanje zar nije bilo jednostavnije ukupno 23 milijarde jednostavno doznačiti direktno iz Berlina u pomenute bivše pokrajine umjesto da se sredstva uplaćuju u Brisel, a odatle ponovo upućuju u Njemačku. To isto važi i za sve države koje su obuhvaćene preraspodjelom pomenutog srednjoročnog budžeta. Solidarnost sa siromašnjim regionima je ono u šta se svi zaklinju, ali kada se radi o novcu svako prijateljstvo prestaje. U mukotrpno postignutom kompromisu oko budžeta, u decembru, šefovi država i vlada su generalno skratili namjenske fondove tako da su mnoge države članice Istočne Evrope dobile manje novčane potpore nego li recimo države kao što su Španija, Portugal ili Grčka koje bi se mogle ubrojati i u krug bogatijih Evropske Unije. Istovremeno izdaci za podršku razvoja nekih od ranije poticanih područja, kao što je Istočna Njemačka, su smanjeni. No, brojne posebne povlastice koje su ranije obezbijedile starije članice Evropske unije nisu totalno ukinule subvencije regiona koji permanentno iziskuju pomoć. Novi instrumenti preraspodjele budžeta pažljivo se odnose prema onima koji već duže primaju takvu pomoć. Španija, Portugal, Grčka i Irska tako decenijama već članovi Evropske unije, jopš uvijek dobijaju namjensku pomoć u milijardama, premda se ponekad može i posumnjati u njihovu ispravnost. Dakle, jasno je prepoznati liniju nove preraspodjele budžetskih sredstava Evropske unije i ona se ne povećava jednostavnim prijemom novih članica. Budžet je, naime, sve kraći i sredstva treba pažljivije dijeliti. Tako se lako može doći do računice da buduće članice, kao što su Rumunija, Bugarska i Hrvatska, kao i preostale države Zapadnog Balkana, pored pomoći Brisela, koje je isplaćena i prije njihovog prijema dobijaju sve manje. Prema tome, ko se u ovim zemljama nada da bi učlanjenjem u Evropsku uniju dobio i više sredstava grdno se vara. Turska se uopšte u tom kontekstu nije pominjala jer je njene finansijske zahtjeve nemoguće zadovoljiti prema trenutno postojećim pravilima Evropske Unije. Subvencije Evropske Unije koje najčešće podupiru postojeće projekte, kako se prognozira u Briselu, doprinijeti će privrednom rastu, povećanju produktivnosti, kao i širenju tržišta rada u novoprimljenim zemljama članicama, smatra nadležna komisija Evropske Unije. Ono što predstvalja opasnost, s tim se slažu i privrednici jest da subvnecije Brisela postaju jedna «slatka droga» na koju se one lako mogu navići. Njemački institut za privredni razvoj konstatuje npr. da u Istočnoj Njemačkoj i poslije 16 godina od ujedinjenja nisu nastali takoreci privredni projekti iz sredstva Evropske unije. Iako su doznačena znatna sredstva iz kase Eveopske Unije. Veći dio novca je manje-više nestao drugim kanalima. No, i pored toga mnogi projekti finansiraju se u novoprimljenim zemljama iz javnih sredstava i to samo jer se očekuje znatna pomoć iz Brisela, a ne jer su oni neophodni. U godini 2008. budžet EU, koji čak u omjeru od 70% obuhvat subvencije i preusmjerena fondovska sredstva, te ulaganja u poljoprivredu naći će se pod lupom Brisela. Umjesto da se i dalje finansiraju neke zastarjele branše u Evropskoj Uniji u budućnosti će se više investirati i ulagati u obrazovanje i inovacije. Dobar dio današnje strukturne politike biti će racionalizovan i preusmjeren na budžete država članica. Jedno centralno birokratsko preraspoređivanje sredstava u vrijeme kada su finansijski budžeti sve manji svakako je suvišno.