Izbjeglički život u Bosni i Hercegovini

Petočlana porodica Nermine Smajlović nekada je živjela u Potočarima. Danas je ova četrdesetsedmogodišnja žena samohrana majka i živi u izbjegličkom naselju Mihatovići, kod Tuzle. Nermina kroz suze pojašnjava šta danas znači biti izbjeglica u Bosni i Hercegovini.

„Katastrofalno. Čim se ti pomjeriš sa svoga to je gotovo. To je nešto najteže. Ne možeš ni dijete vaspitati, kako treba, ništa, ali moramo da se pomirimo sa sudbinom. “

Najmlađi sin Nermine Smajlović nije upamtio svoga oca, jer je izbjeglica postao već sa osam mjeseci. Oca i rodni kraj , on i njegova dva brata, poznaju samo iz priča svoje majke.

„To su bili teški trenuci. Nemam šta da kažem“

Izbjegličko naselje Mihatovići sagradjeno je 1996. godine, a finansirala ga je vlada Norveške, za oko 1500 prognanika iz Podrinja. Danas u Mihatovićima živi oko 800 Podrinjaca. Jedan od njih je i sedamdesetpetogodišnji Mujo Mustafić, prognanik iz Ssrebrenice.

„Nikakva primanja nemam , samo 85 maraka „socijale“.Drugo nemam ništa. Teško mnogo teško, niko o tome ne vodi računa, sirotinja neka „lipsaje“ gladna.“

U naselju Mihatovići djeluje i udruženje „Povratak – Podrinje“, koji je prije nekoliko godina osnovano uz pomoć švajcarskog crvenog krsta, s ciljem poboljšanja ekonomsko – socijalne slike u porodicama smještenim u ovom naselju. Predsjednik udruženja Ramo Muhić, smatra da su i deset godina nakon rata izbjeglice osobe koje su od svih zaboravljene, a da je život ovih ljudi veoma težak.

„Što se tiče položaja izbjeglica, mislim da se trenutno smatraju gradjanima drugog reda, bez obzira da li su njihovi očevi, braća, učestvovali u odbrani Bosne i Hercegovine, imaju manja prava. Postane monoton život, nema nekih naglih promjena, dan za danom je uvijek isti.Svakodnevica, borba za goli život, borba stanovnika za preživljavanje.“

Izbjegličko naselje Mihatovići sagradjeno je na ostacima napuštenog površinskog kopa. Upravo sa ovog brežuljka veliki broj Podrinjaca otišao je u treće zemlje, dok se svega 30 % onih koji su otišli iz ovog naselja, ponovo vratilo na mjesta svog prijeratnog prebivališta. Jedni strahuju zbog neriješenog socijalnog i zdravstvenog osiguranja, jedni zbog loše perspektive za mlade ljude, a brojni su i oni koji jednostavno više nemaju želju za povratkom. Koliko je život stanovnika u naselju Mihatovići, ali i uopšte život izbjeglica težak , ipak će najbolje opisati riječi Mejre Avdić, takodjer samohrane majke koja već deset godina živi u ovom naselju.

„Ovo je kao Goli otok, bacili su nas tu, pa – bože moj – kako se ko snadje“