Izbjeglički grad u jordanskoj pustinji

Ovdje već godinu dana živi Ibrahim, mladi pekar, koji je s familijom došao iz Dere. U Siriji je držao porodičnu pekaru a drži je sada i u kampu Saatara. "Kad smo došli, ovdje se dijelila samo gotova hrana. Nije se ništa moglo kupiti, pa ni hljeb. A onda je mom bratu pala na pamet ideja da se ponovo počnem baviti pravljenjem hljeba. Potom smo u izbjeglički logor prokrijumčarili peći, gas i sve što nam je potrebno za rad pekare. Na početku smo imali samo jedan šator UNHCR-a. Prodavali smo pogače i falafel. Sada se posao razvio i imamo ovu pekaru", kaže Ibrahim.

Sada šatorsko platno i metalni plehovi štite pekaru od pješčanih oluja. Tanke lepinje i slatku tjesteninu možete platiti u sirijskoj valuti ili jordanskim dinarom. "Tržište se razvilo i posao dobro ide", kaže Ibrahim i pokazuje na pjeskovitu glavnu ulicu, duž koje se nižu radnje: od frizerskog salona, zelenare, pa do malih restorana. Ulica se zove "Champs Elysees" (Jelisejska polja). To je ironična asocijacija na skupu parišku ulicu, jer u glavnoj ulicu u kampu Zaatari možete kupiti sve. Tu je na mjestu na kojem do prije godinu dana nije bilo ništa drugo do pijeska i pustinje, sada podignuto više od 3.000 provizornih radnji. Izbjeglički logor podignut je u julu 2012. za svega nekoliko dana.

Grad ni iz čega

Nijemac Kilian Kleinschmidt, menadžer UNHCR-a za brigu o ovom kampu, o ovom čudu od izbjegličkog logora, kaže: "Potrajala je godina dana da se ovaj izbjeglički logor pretvori u pravi grad. Sve je to ostvareno inicijativom i preduzimljivošću izbjeglica. Riječ je o inicijativama o kojima nismo mogli ni sanjati". Nijemac Kilian Kleinschmidt u Saatari je već šest mjeseci, a prethodno je bio u Somaliji. On je ovdje prije svega naučio da bude opušten. To mu je potrebno u rješavanju brojnih problema u kampu. Jer, paralelne kriminalne strukture i nasilje su dugo vremena određivale život u izbjegličkom logoru.

120.000 ljudi živi tamo na devet kvadratnih kilometara. Sirijska granica udaljena je 11 km. Konflikt se osjeća u logoru. Svaki izbjeglica dolazi sa strahotama u koferu. Izbjeglički kamp nije baš bilo mjesto za mir i sigurnost. Ali stav izbjeglica se promijenio.

Mnogi su shvatili da je kamp sada mjesto na kojem se odvija njihov život. Saradnici UNHCR-a igraju na kartu dijaloga kada je u pitanju rješavanje problema. Puno konfikta izazvano je rivalstvom ali i stresom. Ali izgradnjom infrastrukture poboljšava se njihov život a time smanjuju i napetosti. Tako se asfaltiraju ceste, gradi strujna mreža i vodovod i nastaju prave male gradske četvrti. Dnevno se za to utroši 500.000 američkih dolara. Pri tome izbjeglički logor stalno raste, pa makar i ne tako brzo kao na samom početku. UNHCR registruje svaki dan novih 150 izbjeglica, dok je ranije u kamp pristizalo dnevno 3.000 ljudi.

Autori: Tanja Kraemer / Jasmina Rose

Odgovorna urednica: Zorica Ilić