Izbjeglice igraju Geteovog Fausta

Sunčeve zrake se probijaju kroz pozorišnu salu In Via Ferajns (In Via Vereins) u Kelnu. Oko 20-ak mladih sjedi na stolicama i posmatraju kako Dialo i Mohanad probaju jednu scenu. Reditelj daje uputstva. Na planu su poznate scene: Faust zavodi Grečen. Navodi je na kikot. Mohanad iz Iraka je u ulozi Fausta. Uprkos formi teksta koji je u strofama i njegovoj dužini, tekst interpretira nevjerovatno dobro.

Faust je očigledno komad koji je dobro primljen kod mladih. No, ono što je izuzetno je to da su ovi mladi glumci svi izbjeglice i do juče nisu znali ni riječ njemačkog. Dolaze iz različitih zemalja iz cijelog svijeta kao na primjer iz Kine, Angole, Etipoije, Irana, Iraka ili Gvineje. Mladi su, mnogi od njih još maloljetni, a došli su u Njemačku sami bez igdje ikoga. Upoznali su se kroz ovaj pozorišni komad u ovom katoličkom udruženju In Via, koji je dio humanitarne organizacije Karitas.

Prvi susret sa teatrom

Teatar, gluma, probe - za sve njih to je bilo nešto novo. A posebno za Mortezu koji dolazi iz Avganistana.

"Nikada kao dijete nisam bio u školi. Tek sam ovdje počeo da učim. Glumim u ovom teatru oko šest mjeseci. Prvi put sam imao priličan strah da se pojavim pred publikom. Ali, sve sam uradio dobro, sve je ispalo super."

A zašto su morali da izbjegnu iz svoje zemlje? O tome, ovi mladi glumci, nerado govore. Morteza je zbog posljedica rata morao da ode. Njegov put išao je preko Grčke, gdje je spavao pod mostovima i na ulici. Prvih godinu dana nije mogao da vidi policajca a da ga odmah ne obuzme strah.

Tijelo u Kelnu, duša u Iraku

Mohanad je Irak morao napustiti jer je njegova porodica bila progonjena zbog religioznih razloga. Naime, oni su Jezidi (pripadnici kurdske etnoreligijske grupe u Iraku prim. red.). Srećan je u Njemačkoj, a u teatru je upoznao i nove prijatelje. Ipak, nedostaje mu Irak.

„Moja mama je još tamo. Nedostaje mi svake sekunde. Ali, to je život. Ako čovjek nešto želi, mora prvo nešto da izgubi. Tako je to", mudruje ovaj mladi Iračanin.

Igrajući u ovoj predstavi uče i njemački ali prije svega samopuzdanje na sceni, pred publikom.

Danas smo u Kelnu, a sutra?

Reditelj Hans-Peter Špajher (Speicher) preko deset godina radi s mladim izbjeglicama. Svake godine vodi novu grupu u In Via. Već je inscenirao Šekspira, Šilera i Vedekinda. I sada po prvi put Getea. On takođe zna koliko mladi brzo uče jezik u pozorištu. "Njegov" Faust je moderan, original je dobrano skraćen kako bi ovi mladi ljudi mogli s njim da se bolje nose. A moraju da se nose i s drugim problemima. Imaju problema sa državnim službenicima jer imaju ograniöen boravak, što u prevodu znači da država toleriše njihov boravak. Odnosno da za sada neće biti deportovani. Za sada. Ali, to se može svakog časa dogoditi.

Krajem septembra će grupa u okviru Interkulturalne nedjelje posljednji put izvesti Fausta. Mnogi bi i nakon toga voljeli da se, pored daljeg obrazovanja, nastave baviti i teatrom. Da li u In Via ili negdje drugdje, još će vidjeti.

Autori: Charlotte Hauswedell / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić