Izbori u BiH: Službeno potvrđena stagnacija

Apsurdna kolekcija političkih anomalija u kombinaciji s dugom listom socioloških pojava koje su daleko od svake logike i razuma. Kakva zemlja, takvi i izbori. Tako bi u najkraćem glasio rezime izbora u zemlji sa najkompliciranijim i najneefikasnijim političkim sistemom u cijeloj Europi. Tako su primjerice klasične ekonomske teme tokom predizborne kampanje, a očito i u izbornim lokalima, igrale sporednu ulogu. Iako su najvažniji parametri ekonomskog razvoja katastrofalni. Broj nezaposlenih iznosi između 50 i 70 posto, ovisno od izvora statistika. Direktne investicije iz inozemstva su već godinama na veoma niskom nivou. Potencijalni investitori su dodatno uplašeni neefikasnom i korumpiranom vlašću, infrastruktura je nerazvijena.

Pa ipak političari iz svih etničkih grupa su tokom predizborne kampanje igrali na etnopolitičku kartu. Time su pažnju građana uspješno skrenuli na teme, koje su se na izborima više puta pokazale ubojitim oružjem nacionalističke retorike, a u biti su besmislene i beskorisne rovovske borbe između etničkih skupina. Nažalost ta je taktika imala uspjeha kod brojnih birača. Preveliki broj birača je ponovo odlučivao na osnovu pripadanja etničkim torovima, a bilo je jednostavno premalo onih koji su prilikom glasanja nastupili kao slobodni građani.

Broj onih koji su glasali u etničkim okvirima je jednostavno prevelik. I nažalost tek je rijetkima pošlo za rukom da postave pitanje o dosadašnjoj učinkovitosti političkih stranaka, a da ih pri tome ne posmatraju kroz okvir etničko-plemenske pripadnosti i da pritom zaista i biraju, a ne samo glasaju.

Iz tih razloga, a i s obzirom na slabu izlasnost, građani s pravom glasa u BiH moraju prihvatiti određene kritike. Politička naivnost, slijepi nacionalizam, nedovoljno razumijevanje demokratskih procesa su samo neke od tih kritika i sasvim su opravdane. Sada će za većinu birača biti još teže da se predstavljaju kao žrtve korumpiranih i nesposobnih političara. Nakon ovih izbora većina njih su postali suučesnici te političke kaste. Jer izbori su u osnovi protekli slobodno, stanovništvo je imalo priliku da se dovoljno informira i da slobodno odlučuje. No ipak nije ispravno pripisivati krivicu samo biračima za stagnaciju koja je sada službeno i demokratski potvrđena.

Mirovni ugovor kao luđačka košulja

Jer nefunkcionalno ustavno ustrojstvo je posljedica Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je djelo međunarodne zajednice. Njime je doduše 1995. godine zaustavljen brutalni rat u BiH. No ovaj ugovor je potpuno nepodesan za demokratski i ekonomski napredak zemlje. Ova luđačka košulja u velikoj mjeri predstavlja prepreku na putu BiH da koliko-toliko postane normalna država i ovaj Dejtonski ustav mora biti revidiran, ako ne i kompletno ukinut. EU je do sada pokazala demonstrativno malo interesa da djeluje u tom smislu iako je zemlja u formalno-pravnom smislu još uvijek protektorat EU. U praksi se, međutim, Brisel uporno drži što dalje od političkih dešavanja u ovoj podijeljenoj zemlji. Vjerojatno s nadom da bi slobodni i demokratski izbori mogli donijeti očekivane promjene na bolje. Međutim ova nada se po ko zna koji put pokazala apsolutno pogrešnom. Za nadati je se da BiH neće morati potpuno skiznuti u pravcu religijske, etničke ili ekonomske nestabilnosti da bi EU ozbiljno i aktivno intervenirala. Jer stare političke stranke, koje su pobijedile na izborima, sigurno neće raditi na rješavanju gorućih pitanja. Njima odgovara haotično stanje i nered u kojem se i dalje mogu bezobzirno bogatiti. A ovi izbori su pokazali da sa svojom demagoško-nacionalističkom retorikom mogu i dalje relativno jednostavno zadržati svoje biračko tijelo.

BiH bez pomoći iz vana ne može naći put iz blata u kojem se nalazi, a kojeg čine frustracija, bijes, razočarenje i siromaštvo. Mješavina ovih problema predstavlja veliku opasnost zbog čega bi ova mala balkanska zemlja mogla postati veliki problem za EU.