Izbori za predsjednika Francuske

Možda nikad u novijoj istoriji Francuske ili tačnije u posljednjih pet predsjedničkih izbora nije vladala veća neizvjesnost oko konačnog ishoda. Taj ishod zavisi od trećine francuskih birača, koji se, po ispitivanju javnog mnijenja, ni do posljednjeg trenutka izborne kampanje nisu opredijelili kome će dati svoj glas. Sudeći po tome, između 13 i 14 miliona Francuza i danas polazi na biračka mjesta neodlučna.

Francuska za distanciranog posmatrača ni na sam dan predsjedničkih izbora nije sigurna ni u koga. Istina, za kandidata širakovske desnice Nikolu Sarkozija, u svakodnevnim anketama, sve do trena izborne šutnje u petak, opredjeljivalo se najviše Francuza - do 30 procenata. Iza njega bila je kandidatkinja Partije socijalista Segolen Rojal - za koju je namjeravalo da glasa do 25 posto ispitanika. Centrista Fransoa Bajru je od skromnih 6 procenata na početku kampanje dogurao do 20 procenata, i time znatno nadmašio starog ekstremnog desničara Žan Mari Le Pena, koji i u svojoj 79 godini traži svoju šansu, ali nije prešao granicu od 13 posto potencijalnih glasova.

Zbog velikog broja neodlučnih - ponekad ih je u sondažama bilo i 40 procenata - večeras u pogledu ovog redoslijeda nisu isključena iznenađenja, možda i šokantna.

Takozvani mali kandidati - ima ih osam - vjerovatno će danas proći gore nego na predsjedničkim izborima 2002. Po tradiciji, prvi krug za veliki broj običnih francuskih birača nije trenutak ozbiljnog opredjeljivanja, koje su ostavljali za drugi, odlučujući krug. Posljedica toga bila je - još se sjećamo - da je pomenuti Le Pen 2002. ušao u drugi krug, umjesto socijaliste Lionela Žospena, za kojeg u prvom krugu nisu glasali milioni simpatizera ljevice, dajući glas Olivjeu Bezansenonu, Arleti Lagijer i drugim kandidatima ekstremnih lijevih opredjeljenja, koji nisu imali nikakve šanse da uđu u drugi krug.

Zato je u izbornoj kampanji 2007., tabor kandidatkinje socijalista Segolen Rojal pledirao za puno opredjeljivanje birača već u prvom krugu. Loše iskustvo iz 2002. možda će spriječiti rasipanje glasova na male kandidate.

U izbornoj kampanji ove godine nikad nije bilo toliko prisutnih na mitinzima predsjedničkih kandidata, nikad nisu bile gledanije televizijske emisije u kojima su učestvovali, nikad se više građana nije upisalo u biračke spiskove, nikad mladi nisu bili u toj mjeri zainteresovani da iziđu na birališta niti su ikad postavili toliko ozbiljnih pitanja potencijalnim predsjednicima. Stekao se utisak da su predsjednički izbori u Francuskoj 2007. sve prije nego rutinsko ispunjavanje građanske dužnosti.

Kakav će biti ishod - vidjećemo večeras u 20 časova, kad će biti poznata imena dvojice ili dvoje kandidata od kojih će 6. maja jedan postati novi francuski predsjednik.