Izgubljen u svijetu slave i glamura

Kaže se da se karakter i izdržljivost prepoznaju onda kada postane ozbiljno. Za Christiana Wulffa je postalo ozbiljno u Hannoveru. Ovdje u glavnom gradu savezne zemlje Niedersachsen Wulff je od vođe opozicije postao premijer. Važio je za vrijednu osobu, ali je istodobno imao i imidž dosadnjakovića. A onda je u junu 2010. godine doživio uspon u karijeri. Postao je kandidat Angele Merkel za predsjednika Njemačke. Uspinjući se u karijeri Wulff je pokušao promijeniti i svoj imidž. Međutim na ovom putu je očito izgubio svoje političke instinkte. Instinkte, koje jedan vodeći političar neizostavno mora imati, ukoliko se želi oduprijeti iskušenju ulagivanja i sebičnom vrbovanju od strane bogatih i moćnih. Danas znamo da je od njemačkog predsjednika Christiana Wulffa, nakon 598 dana provedenih na dužnosti, rezultirao "Slučaj Wulff". I on je lekcija o političkim iskušenjima, moći bulevarskih medija i nedostatka suvereniteta pravosuđa.

Jedan muškarac želi ka vrhu - i uspijeva

Podsjetimo: Mjesto zločina Hannover. Grad koji ima samo pola miliona stanovnika. Ali, iako je provincija to je grad poznatih osoba. Bivši kancelar Gerhard Schroeder kaže da je Hannover njegova kuća. Scorpions, najpoznatiji njemački rock bend u svijetu, dolazi iz Hannovera, a i čitav niz veoma bogatih i uspješnih poduzetnika ovdje imaju svoje adrese.

Hannover u ritmu muzike za ples, kažu oni koji sudjeluju u društvenom životu, a Cristian Wulff želi pripadati tim visokim krugovima. A tek njegova mlada supruga Bettina, sa kojom je sklopio drugi brak. Oboje traže kontakt sa glamuroznim svijetom lijepih i bogatih i pronalaze ga.

Christian Wulff dolazi iz siromašne porodice. Njegovao je svoju majku i brinuo se za mlađe sestre. Ništa mu nije palo u krilo. A ambicije za napredovanjem nisu za osudu. On je kao premijer jedne velike savezne zemlje već stigao dovoljno visoko. Ipak život njegovih prijatelja odvijao se u potpuno drugoj ligi. Wulff je očito pokušavao učestvovati u tom životu i osjetiti nešto od sjaja i glamura. Tako Wulff posuđuje novac za kupovinu kuće od jednog poduzetnika uz uvjete koji nisu u skladu sa tržišnim, ima sponzorirane odmore i dobija mnogo toga besplatno ili povoljno. Sve to skupa gledano jesu trivijalnosti i ništa što bi bilo istinski kriminalno. No zašto on uzima povlastice koje dobija samo zahvaljujući svojoj funkciji?

Moć bulevarske štampe

Sve bi to palo u kolektivni zaborav, da Wulff nije napravio jednu grešku previše. List Bild, koji sebe naziva glasom običnih ljudi, u jesen 2011. godine tako je planirao objaviti izvještaj o tome kako je Wulff financirao kupovinu svoje kuće. No Wulff to želi spriječiti. On prijeti, psuje - i ostavlja tragove o tome na elektronskoj sekretarici na mobitelu glavnog urednika Bilda. Od tog trenutka list se okreće protiv Wulffa. On je pak godinama redakciji Bilda bio pouzdani top kontakt iz samog vrha CDU-a i na odgovarajući način mu se udvaralo i hofiralo a o njemu se i dobro pisalo u listu. No sada su se odnosi promijenili. Postalo je jasno ko je gospodar, a ko pas. Wulff u svakom slučaju više nije gospodar situacije. Tako se on više od dva mjeseca zaplitao u sve veće proturječnosti. Na koncu mu je jedino preostalo da podnese ostavku.

Velika istraga, mali plijen

Državno tužiteljstvo je vodilo istragu mjesecima, hiljade stranica akata je sakupljeno. U osnovi je riječ o cijelih 750 eura koliko je iznosila Wulffova večera, prenoćište u hotelu, posjeta Oktoberfestu i angažiranje dadilje što je bespravno financirao jedan filmski producent. O tome će sada sud raspravljati 22 dana. Riječ je o školskom primjeru nesrazmjernosti.

U inozemstvu bi mogli začuđeno trljati oči jer se jedan političar u Njemačkoj mogao spotaći o tako trivijalne optužbe. S druge strane to se duguje ovoj funkciji. Njemački predsjednik je prije svega moralna instanca. Zbog toga jer, koje li ironije, najviša državna funkcija u zemlji ima najmanju političku moć. Pozicija broj jedan u državi mora prije svega biti jedno: neprikosnovena. No upravo to Christian Wulff, zbog svojih brojnih grešaka, više nije bio. Njegova sramotna ostavka nakon samo godinu i pol dana u berlinskoj predsjedničkoj rezidenciji dvorcu Bellevue zbog toga još dugo neće biti samo puka priča o Wulffu. To je također i primjer nemilosrdnosti bulevarskih medija i dokument bijesa pravnika.

Riječ je o neprijatnoj predstavi, koja se sa tipičnom njemačkom temeljitošću pretvorila u političku, medijsku, a sada i pravnu do sada neviđenu lakrdiju.

Autor: Volker Wagener

Odg. urednica: Jasmina Rose