Između prihvatanja i homofobije

Juris Lavrikovs ima mnogo toga da kaže, tako da se njegov jezik povremeno spetlja kada pokušava da to sve spakuje u jednu rečenicu. A kada je riječ o diskriminaciji homoseksualaca, čak i u zemljama Evropske unije, portparol ILGA-e (Međunarodna asocijacija lezbijki, gejeva, trans, interseks i biseks osoba) za Evropu kaže da još uvijek ima mnogo problema. Rasna diskriminacija je zabranjena u svim sferama zakonodavstva EU. Međutim, diskriminacija zbog seksualne orjentacije zabranjena je samo u poslovnom svijetu. A to mora da se promijeni", kaže Juris Lavrikos. "Ali, ovo posebno zakonodavstvo zastalo je već u Evropskom savjetu, što znači da se sve države članice moraju s tim saglasiti. A ovaj proces je tokom posljednjih mnogo godina skoro zaustavljen."

Velika Britanija, Španija i Njemačka na vrhu liste

Asocijacija ILGA se kao krovna organizacija, sačinjena od 360 sličnih organizacija iz 44 evropske zemlje, bori protiv diskriminacije seksualno različitih. Asocijacija tjesno sarađuje sa institucijama Evropske unije kako bi sproveli svoje ideje. Juris Lavrikovs zadovoljan je dosadašnjom saradnjom. On kaže da je Savjet Evrope mnogo uradio na jačanju prava seksualnih manjina i da su tu "učinjeni ogromni napreci".

ILGA je krajem juna objavila izvještaj u kojem opisuje situaciju u 40 zemalja. Sa 30 poena ocjenjuje se najbolje kotirana zemlja u kojoj se poštuju prava seksualnih manjina. No, ovako visoku ocjenu nije dobila nijedna zemlja. Na vrhu liste su Velika Britanija, Njemačka i Španija sa dobrih 20 poena, ali mnoge zemlje idu i do minus 12, kaže Lavrikovs. Komesar za ljudska prava EU Nils Muižnieks kritikuje, kako je kazao, uznemirujuće korake iz prošlosti kada je homoseksualnost bila tretirana kao krivično djelo.

A u takozvanboj "crvenoj zoni" su Rusija, Ukrajina, Moldavija, Azerbejdžan, Jermenija, Turska, Makedonija i Bjelorusija. Evropski parlament je upravo ove zemlje osudio zbog njihovih homofobičnih zakona. Ali, Jutis Lavrikovs podsjeća i na neke napredne zemlje u kojima se takođe mora boriti protiv diskriminacije. "Na primjer u Švedskoj, u kojoj se transekusalci i danas ukoliko se javno izjasne o svojoj seksualnosti moraju da budu podvrgnuti sterilizaciji. A to je prilično traumatično."

Italiji nedostaje politička volja

Svijest o tome da moramo da se borimo za ljudska prava razvila se nakon Drugog svjetskog rata. Ali, Hladni rat je učinio svoje tako da će biti potrebna još neka decenija da svijest o tome zaživi i u bivšem istočno-evropskom bloku. Jer, prava LGBT populacije u tim zemljama su sve samo ne prioritet, kaže ovaj borac za ljudska prava koji govori i da je u mnogim zemljama Zapada situacija mnogo gora nego u istočnom dijelu Evrope.

On navodi primjer Italije kao prilično problematična zemlje u kojoj "jednostavno nema političke volje da se donesu odgovarajući zakoni, a propali su i mnogi pokušaji poslanika da homofobiju priznaju kao otežavajuću okolnost kod određenih krivičnih djela." No, i ne očekuje da u južnjačkim, tradicionalno patrijarhalnim državama ta borba bude lagana, iako su Španija i Portugal napravili velike korake u pogledu rodne ravnopravnosti. "Sve je moguće samo ako postoji dovoljno političke volje", kaže Juris Lavrikovs.

Autori: Daphne Grathwohl/Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić