Izrabljivanje migranata iz istočne Europe

Nada u dobru zaradu i slatkorječiva obećanja privlače ljude iz Rumunjske ili Bugarske, Poljske ili Litve na posao u Njemačkoj. Ali, često ih tamo dočeka nešto sasvim drugo: težak rad pod neljudskim uvjetima koji je slabo plaćen, a neki ostanu i potpuno bez plaće. Radi se najčešće o poslovima u graditeljstvu, gastronomiji ili hotelijerstvu, transportu ili čišćenju, pojašnjava Dominique John, voditelj projekta "Fer mobilnost" Njemačkog saveza sindikata (DGB) u razgovoru za Deutsche Welle. DGB je u nekoliko velikih gradova uspostavio savjetovališta u kojima pogođene osobe mogu dobiti savjet. Prema jednoj upravo objavljenoj studiji mnogi migranti iz istočne Europe rade pod istim uvjetima kao i Nijemci. Ali, "mi mislimo da neki poduzetnici djelomice sustavno koriste strane zaposlenike kako bi snizili plaće i pogoršali uvjete rada", kaže Dominique John.

Kao primjerice u slučaju 13 rumunjskih radnika koji su dva mjeseca radili na jednom velikom gradilištu u Frankfurtu na Majni. Tvrtka im je obećala sigurno radno mjesto i osnovnu plaću od 1.200 eura. "Kad su ovamo stigli, poslodavac je najprije pokupio njihove putovnice i ostale dokumente na dva dana", pripovijeda John, "a onda su morali nešto potpisati. Sad oni u biti rade kao samostalni poduzetnici za novog subpoduzetnika." Tako u slučaju nesreće ili bolesti nemaju nikakvo osiguranje preko poduzeća. Osim toga šef im je dao samo nešto malo novca, tek toliko da idućeg dana mogu doći na posao. "Kad se sve zbroji imali su satnicu od malo više od jednog eura." Sad DGB i sindikat građevinara IG Bau prave pritisak na glavnog poduzetnika na gradilištu da ljudima plati onoliko koliko im po zakonu pripada.

Kaznena prijava protiv poduzetnika

Slično se dogodilo šestorici Poljaka u Kölnu. O njima se sad brine Horst Küsters, u sindikatu Verdi zadužen za slučajeve ekstremnog izrabljivanja. Oni su radili za jednu tvrtku koja gradi skele: šest pa i sedam dana u tjednu, deset do 12 sati na dan. Ali, umjesto obećane plaće dobili su 50 do 70 eura mjesečno. "Uvijek im je obećavano. sljedeći put ćete dobiti više", kaže Küsters za Deutsche Welle. "U studenom i prosincu je onda bilo loše vrijeme, nitko nije trebao skele. Radnici nisu dobili ni ono malo novca za jelo. Gladovali su. Najprije samo morao preko humanitarnih organizacija kao što je Pučka kuhinja u Kölnu za njih osigurati hranu", priča Küsters. Kad su se Poljaci obratili sindikatu njihov bivši poslodavac im je prijetio. Došao je s četiri snažna muškarca i pokušali su upasti u stan. U tom trenutku Poljaci nisu bili svjesni da su mogli zvati policiju, priča Küsters. U međuvremenu je protiv subpoduzetnika podnesena kaznena prijava, a kelnski Sud za radne sporove uz pomoć sindikata nastoji da oštećeni dobiju svoje plaće.

Radnici iz istočne Europe nisu članovi njemačkih sindikata. Ali, sindikati se zauzimaju za njih "zbog solidarnosti i pravde", kaže Küsters. Ipak, i sindikati imaju od toga koristi, priznaje Dominique John iz DGB-a. "Radnici koji su organizirani u njemačkim sindikatima imaju naravno od toga koristi. Zaposlenici koji dolaze izvana moraju biti tako integrirani da se ne nude za damping-plaće. To je i u našem interesu. Zato nastojimo poduprijeti ih." DGB namjerava još proširiti mrežu savjetovališta.

Više savjetovališta

Ova aktivnost sindikata je razmjerno nova. Dugo su i oni u pogođenima vidjeli samo ilegalne doseljenike koji rade na crno i domaćima oduzimaju radna mjesta. Ali, sad u migrantima vide kolege, a ne konkurente, kaže Norbert Cyrus iz hamburškog Instituta za društvena istraživanja. On pozdravlja takav razvitak. Za Saveznu vladu je istraživao kako se najbolje može pomoći osobama pogođenim ekstremnim izrabljivanjem. On drži da ponuda savjetovališta mora biti proširena uz uključivanje humanitarnih organizacija i udruga stranaca. "U prvom je planu pomoć pogođenima kako bi oni ostvarili svoja radna i socijalna prava – bez obzira na boravišni status", kaže Cyrus za Deutsche Welle.

Sindikati zahtijevaju da se o tomu više govori u medijima. Zasad se za mnoge stvari dozna samo od usta do usta. To otežava pružanje podrške, kaže Horst Küsters.

Autori: Juliane Olbricht/Anto Janković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić