Izrael ne mazi svoje izbjeglice

Yigal Shtayim se dobro sjeća trenutka kada je odlučio da više ne odvraća pogled. "Prije godinu dana je u ovdje, u Lewinsky parku u Tel Avivu, neprimjetno umro jedan čovjek. Bio je iz Etiopije, crnac kako s prezirom neki Izraelci nazivaju ljude iz afričkih zemalja."

Većina tih ljudi potiče iz zemalja u kojima vladaju diktature, poput Eritreje i Sudana. Zima je bila hladna, iako je taj čovjek bio bolestan, spavao je bez krova nad glavom. Naučnika i unuka preživjelih holokausta je zaboljela činjenica da se za preminulog čovjeka niko nije brinuo. Stidio se. "Neko umire zbog čsitog nemara. Kako se to može desiti u jednoj zemlji u kojoj ljudi toliko mnogo imaju?"

Od srama, a prije svega bijesa zbog ignorancije nekih političara, Shtayim je u internetu opisao situaciju u kojoj se nalaze izbjeglice i zamolio za pružanje pomoći. Uskoro je pronađen naziv za akciju - "supa za Lewinskog", zato što je najprije trebalo obezbijediti hranu. Aktivisti u međuvremenu prikupljaju i odjeću. Dobrovoljci pomažu izbjeglicama pri obavljanju birokratskih poslova. Žele osigurati i skrb za djecu. Akcija je naišla na podršku. "Za kratko vrijeme smo preko interneta našli ljude koji žele da pomognu." Neki pomagači redovno dolaze, neki dobrovoljno rade po tri mjeseca, neki su tu samo jednom - svako onako kako hoće i može.

Dugi redovi ispred kuhinje

Shtayim i njegove kolege svake večeri serviraju topli obrok. Yael Ravid, koji najmanje jednom sedmično kuha, stavlja kruh u jednu zdjelu, jedna žena na sto stavlja posudu s rižom, neko drugi je pripremio povrće, supa se servira svakodnevno. "Supu doniraju dva restorana", kaže Yigal. Prije nego što se tanjiri, pribor za jelo i piće stave na sto, ispred štanda stoji po 50 muškaraca. "Na početku smo za večeru dijelili i po 800 porcija, u međuvremenu dijelimo oko 150."

Na ovaj način se pruža pomoć samo malom broju izbjeglica. Prema podacima izraelske službe za useljavanje, u zemlji živi oko 60.000 migranata. Većina je u Izrael došla prije deset godina i dobro se integrirala, uprkos činjenici da mnogo njih ovdje ilegalno boravi. U protekle dvije godine se mjesečni broj novopridošlih izbjeglica popeo na 2000.

Izrael se osjeća ugroženim

Zbog sveopćeg javnog raspoloženja koje je sve više i više usmjereno protiv izbjeglica, a i iz pragmatičnih razloga jer nema dovoljno mjesta za njihov smještaj, Vlada premijera Benjamina Netanjahua je donijela odluku da poduzme konkretne mjere. "Problem ilegalnih useljenika iz Afrike je ekstremno ozbiljan i prijeti da ugrozi izraelski socijalni sistem isto kao i nacionalnu sigurnost. Ako ne riješimo taj probelem, broj ilegalnih useljenika će porasti sa 60 na 600 hiljada. To bi moglo predstavljati kraj države Izrael kao jevrejske i demokratske zemlje," izjavio je premijer.

Od tada je broj migranata rapidno opao. U decembru 2012. u zemlju je ilegalno ušlo svega 37 izbjeglica. Za to postoje i konkretni razlozi. Prije godinu dana su se sve češće počeli održavati protesti stanovnika u Tel Avivu. Povod je bilo silovanje koje je navodno počinio jedan izbjeglica. Došlo je do primjene nasilja prema strancima.

Sporna praksa protjerivanja

Vlada je na granici Egipta podigla žičanu ogradu. Preko te granice je prije toga u Izrael ulazilo mnogo izbjeglica iz Sudana. Država je takođe "uljeze", kako ih zvanično naziva, počela sistematski prisiljavati da napuste zemlju. Kneset je s tim u vezi prošlog ljeta usvojio odgovarajući zakon. Ko ne pristane da ode iz Izraela, prijeti mu višegodišnja zatvorska kazna, bez pravne provjere slučaja. Prošle sedmice je objavljena informacija da je Izrael preko trećih zemalja do sada u Sudan vratio 1000 izbjeglica koji se u matičnoj zemlji moraju bojati za život.

Autori: Ulrike Schleicher/Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić