Izvještaj potvrdio sumnje o prisluškivanju novinara

U reakciji vlade na izvještaj o aktivnostima BND-a stoji kako prvi ljudi obavještajne službe nisu znali za aktivnosti službenika iz vlastitih redova. Naime, pokrenuta je istraga protiv onih koji su bez znanja svojih šefova još od 1993. prisluškivali novinare. Ukoliko se to odista tako odvijalo onda je to razlog da nas odista uhvati strah. U tom slučaju se radi o grešci cjelokupnog sistema. Ukoliko niže rangirani obavještajci mogu da rade šta hoće iza ledja svojih šefova, onda u samoj obavještajnoj službi ne postoji pouzdana kontrola, neka vrsta unutrašnje revizije.

Ako šefovi BND-a ne znaju šta se dešava u njihovoj kući, onda to, logično, ne znaju i njihovi naredjeni, oni koji sjede u vladi. Na taj način ni poslanici parlamenta ne mogu obavljati svoju funkciju, a to je da kontrolišu rad vlade. Ukoliko se ispostavi da je ovaj slijed misli tačan, onda bi to imalo katastrofalne posljedice i direktno bi ugrožavalo demokratski sistem. Jer, to bi značilo da je ugrožena i kontrolna funkcija koju u jednoj demokratskoj državi imaju slobodni mediji. U tom slučaju ni novinari ne bi imali slobodu rada koja im je garantovana osnovnim zakonom.

Već zbog toga postoji nada da istraga ovim nije privedena kraju, odnosno za vjerovati je kako sve pojedinosti o prisluškivanju novinara još nisu do kraja razjašnjene. Stoga, nažalost, parlament mora uspostaviti još jednu istražnu komisiju, koja bi imala ovlaštenje da sasluša svjedoke i predloži promjene zakona. Očito je hitno potrebno da se daju veća prava parlamantarcima koji su zaduženi za kontrolu obavještajnih službi. Užasno je i sramotno, da parlamentarci često znaju mnogo manje od novinara o tome šta rade obavještajne službe.

Od novinara koji su se iz sumnjivih motiva upustili u pruisluškivanje svojih kolega je za očekivati da se postide i sve javno priznaju, te da svoj hljeb ubuduće zaradjuju na pošten način. Zahtjevi za ostavkama odgovornih, koje novinari često znaju da traže, važe naime i za ovu branšu.