Janja - primjer uspješnog povratka

Janja je gradić u blizini Bijeljine, koja je i opštinski centar. Devedeset osam procenata od prijeratnih oko 10 hiljada stanovnika bili su Bošnjaci. Većina ih je tokom rata, naročito poslije 94. godine morala otići iz Janje. Oko 200 ih je u Janji ostalo tokom svih godina rata. Tokom rata u prazne bošnjačke kuće uselile su srpske izbjeglice. Poratni povratak Bošnjaka počeo je podmetanjem bombi, paljenjem kuća i kamenovanjem povratnika. Janjarce to nije obeshrabrilo.

Salkan Gradaščević, tadašnji sekretar ureda za povratak kaže: “Povratak se odmah udvostručio, dakle nije to spriječilo ljude da se vraćaju kućama, trenutna situacije je relativno povoljna, nema ekscesa i povratak je sve intezivniji”. Tako je bilo prije desetak godina. U međuvremenu, oko devet hiljada Janjaraca se vratilo što je zasigurno najbolji rezultat povratka u BiH.

Tih dana se prisjeća i naš domaćin, Osman Džilović biši federalni povjerenik za povratak i jedan od najzaslužnijih za povratak Bošnjaka u Janju. U razgovoru za RDW on kaže: “Bilo je problema, jer je neko nakad negdje rekao ljudima, vjerovatno ih ja zavaravao, kao što su se i sami uvjerili, da tuđe kuće ne može niko pokloniti i uzeti, međutim, ti ljudi su brzo shvatili da tuđe moraš ostaviti”.

Svako svojoj kući - omogućen dvosmjerni povratak

On se prisjeća da su većina Srba u Janji bile izbjeglice iz Tuzlanskog kantona, te dodaje da su i njima pomogli da se vrate, primjenjujući sistem jedan za jedan i ključ u ruke u dvosmjernom povrtaku. Na pitanje kako je danas odgovara: “ Bezbijedonosna situacija je, mogu vam reći, na vrlo, vrlo zavidnom i dobrom nivou, osjećamo se veoma komotno”.

Osman Džilović kaže da se u Janji dosta toga uradilo i ističe susretljivost bijeljinskog načelnika Miće Mićića. “Uglavnom su to putne komunikacije, infrastruktura i dom za omladinu. Takođe, nam je pomogao u zdravstvu i u školstvu”, objašnjava Džilović.

Janja je u bivšoj državi povrćem snadbijevala dobar dio Jugoslavije, zbog toga se kod Đžilovića osjeća i malo nostalgije što on i ne krije: “Mi smo voljeli Jugoslaviju, a s obzirom da smo mi pogranično mjesto, osjećali smo se vrlo lijepo i lagodno ovdje i sa svima sarađivali. Mnoge od tih veza sa Srbijom i Hrvatskom su obnovljene posebno na ekonomskom planu”.

Na pitanje u čemu vidi perspektivu Janje on kaže: “Mi smo poljoprivredni kraj gdje nema zagađenosti, gdje su eko programi zaživjeli. Četiri kulture nam uspijevaju ovdje u jednoj godini i sve što proizvedeno možemo plasirati na zapadno tržište ili bilo gdje”.

Na kraju razgovora, Džilović je istakao da Janja sigurno i opravdano ima ekonomske i sve druge preduslove da postane opština: “Mi se ovdje nadamo da će opština Bijeljina postati grad što bi onda omogućilo da najveće mjesne zajednice postanu opštine”.