1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Je li Njemačka procvjetala?

3. oktobar 2008

Da li je Njemačka, 18 godina nakon ujedinjenja, kako se to tada obećavalo zaista "procvjetala", pita se njemačka štampa u povodu Dana ujedinjenja, 03. oktobra. O Srebrenici, na putu ka normalnom životu, piše NZZ.

https://p.dw.com/p/FTOc
Istorijski dan: Hannelore und Helmut Kohl sa ministrom vanjskih poslova Genscherom (l) i predsjednikom Weizsäckerom (r) na dan Ujedinjenja Njemačke 3.10.1990 u Berlinu.Foto: dpa - Fotoreport

Savezna Republika Njemačka danas (03.10.2008.) je punoljetna. No, je li to razlog za radost, je li to uopće razlog za slavlje? Možemo li punog srca reći: Njemačka, od srca čestitamo?– pita se list Westfalen.

„Potpuno pravilno se na dan njemačkog ujedinjenja provjerava stupanj ujedinjenosti. I redovno se pri tome provjeravaju Kohlove riječi o „cvjetnim pejzažima“ (bivši kancelar Helmut Kohl je na Dan ujedinjenja Njemačke prije 18 godina obećao da će u cijeloJ zemlji biti „cvjetni pejzaži“ – op.aut.) Činjenica je da ti cvjetni pejzaži nisu nastali na Istoku – u svakom slučaju ne ukoliko se pod tim podrazumijeva neograničeno blagostanje za sve koje se može postići bez velikog napora.“ – ocjenjuje Westfalen-Blatt.

Povratak svakodnevnice u Srebrenicu

Gedenkstätte für ermordete Männer von Srebrenica Bosnien Mladic Karadzic
Spomenik žrtvama - Zahtjevu stanovnika Srebrenice za posebnim statusom njihovog grada nije udovoljenoFoto: picture-alliance/dpa

Švicarski list na njemačkom jeziku Neuer Zuercher Zeitung donosi reportažu o Srebrenici u kojoj piše o nastojanjima da se u ovaj grad vrati normalni svakodnevni život.

„Na narednim lokalnim izborima u Srebrenici mogu učestvovati i oni koji ne žive u tom gradu. Omogućavanje predratnim stanovnicima da glasaju trebalo bi u mjestu u kojem je izvršen genocid vratiti normalnu svakodnevnicu. Ipak u ovom izoliranom mjestu posljedice rata još su vidljive.“

Crni humor i u Srebrenici

„Mi ovdje nemamo Kineza, a nemamo ni vehabija – nešto nije uredu sa ovim mjestom,“ navodi list vic koji se može čuti u Srebrenici i konstatira: „Crni humor stanovništva u BiH je legendaran. I to važi i za Srebrenicu – 13 godina nakon masakra u kojem je ubijeno 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Činjenica je da u skoro svim velikim mjestima u BiH ima kineskih trgovaca i radikalnih islamskih vjernika, koji se označavaju kao vehabije - naravno samo u mjestima sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. No, u Srebrenici je uzaludno tražiti kinesku prodavnicu, ili pokušati na ulici susresti muškarce s bradom u kratkim hlačama i sa kapicom na glavi.“

Na kraju samo kompromis

Bosnien-Herzegowina - Srebrenica Bosnien Mladic Karadzic
Može li se vratiti normalna svakodnevnica u mjesto genocida?Foto: picture-alliance/dpa

Neuer Zuercher Zeitung podsjeća da je u maju državni Parlament donio promjene Izbornog zakona prema kojima će se lokalni izboru u nedjelju (05.10.2008.) održati prema posebnim pravilima. Tome su prethodili višemjesečni protesti protjeranih Bošnjaka Srebrenice koji su zahtijevali da njihov grad dobije poseban status unutar Federacije BiH i navodili da im je nakon genocida život pod srpskom upravom nezamisliv. Kompromis se na kraju sastojao u tome da su stanovnici Srebrenice dobili pravo da glasaju na izborima na osnovu Popisa stanovništva iz 1991. godine. Ovo pravilo imalo je za cilj poništiti rezultate protjerivanja.“

Bolje jest, ali…

List citira imama Damira Paštalića koji kaže da se u samom gradu puno toga promijenilo na bolje.„Kada su povratnici tek počeli dolaziti, na ulicama su bili policajci koji su učestvovali u masakru. Niko nije imao posao, a u stanovima i kućama protjeranih Bošnjaka bili su Srbi koji su i sami bili protjerani iz pojedinih mjesta u Federaciji. Danas u gradu postoji zajednički fudbalski tim, i osim toga vlada izvjesni optimizam. Mada su neke namjere propadale jer su nailazile stalno na iste prepreke. Još uvijek se ljudi ne susreću jedni s drugima uz potpunu otvorenost. Ako se uspješno žele riješiti brojni problemi grada, najprije se mora prošlost staviti na stol“, kaže imam.

Što, naravno, nije tako lako, konstatira Neuer Zuercher Zeitung.

.