Je li se brodolom mogao spriječiti?

Nade ponestaje. Prošla su više od 24 sata od potonuća broda „Sewol“ . Još uvijek se oko 300 od ukupno 500 putnika vode kao nestali. Šanse da su preživjeli, takoreći, ne postoje.

Cijela Južna Koreja je šokirana. Tragedija, koja se dogodila u srijedu (16.4) po lokalnom vremenu, najveća je brodska nesreća u ovoj istočnoazijskoj zemlji u posljednjih 20 godina. U zadnjoj velikoj tragediji iz 1993. bile su 292 žrtve. Tada je razlog potonuća bila pretovarenost broda. "Sewol" je pak teoretski imao kapacitete za više od 900 putnika i u vrijeme nesreće je bio tek do pola popunjen.

Posljednji znaci života preko mobitela

Ova tema je, naravno, trenutno najdominantnija u južnokorejskim medijima. Srceparajuće slike od jučer obilaze svijet. Roditelji na listama grozničavo traže imena svoje djece u nadi da će ih vidjeti među onima koji su preživjeli. Internetom se šire sms-poruke djece koje su poslane roditeljima u posljednjim trenucima njihova života. „Mama, pišem ti ovo sada, jer ne znam hoću li to moći kasnije. Volim te“, pisao je jedan dječak. Jedna djevojčica je posljednji sms sa sljedećim sadržajem poslala svome ocu: “Tata, ne mogu izaći vani. Brod se jako nageo.“

Zatočeni u potpalublju broda, mnogi učenici su u namjeri da obave planirani izlet na ostrvo Cheju, očito skončali svoje živote. Izaći nisu mogli. Ali, zbog čega je toliko putnika ostalo u potpalublju? Očito, kako izvještavaju preživjeli, bila je to odluka odgovornih članova posade, koji su, umjesto poduzimanja mjera evakuacije, zahtjevali da putnici ostanu na svojim mjestima i budu mirni. „Preko razglasa je rečeno: 'Ostanite na svojim mjestima“, sjeća se jedan 57-ogodišnji putnik, a prenosi južnokorejska novinska agencija „Yonhap“. On sam se nije pridržavao preporuka. „Jednostavno nisam mogao uraditi što su rekli. Vidio sam kako voda sve više prodire u unutrašnjost. Brzo sam navukao pojas za spasavanje i izašao vani“, kaže on. Ta odluka mu je spasila život.

Optužujuća pitanja u novinama

Postupci posade meta su kritika domaćih medija. Dnevne novine „Chousun Ilbo“ sasvim otvoreno o tome pišu: “Nesreća se mogla spriječiti. Uznemirujuća su svjedočenja o zahtjevima posade. Oni putnici, koji nisu gubili vrijeme, koji su samoinicijativno uzeli pojaseve za spasavanje uspjeli su preživjeti. Mnogi članovi posade i kapetan uspjeli su se spasiti.“

Postoji još otvorenih pitanja o kapetanu broda. „Korea Times“, kao i „Chousun Ilbo“, izvještavaju o tome „kako je brodom upravljao pomoćni kapetan, jer je prvi kapetan bio na odmoru“. Postoje i indicije da je kapetan brod skrenuo sa uobičajene na rizičniju - alternativnu rutu i uvukao brod u otocima bogate vode. Moguće je i da je, kako bi smanjio zakašnjenje i blagovremeno došao na ostrvo Cheju. Brod je trebao krenuti u 18:30, ali je isplovio sa zakašnjenjem od 2,5 sata. Čak je i sam kapetan Lee Joon Seok izjavio novinarima „Dong Ilboa“ da je „trajekt iznenada potonuo, a da on ne zna zbog čega se to dogodilo i da se nije nasukao na stijenu“.

Prejak zaokret je razlog katastrofe?

Tačno 180 putnika i članova posade je spašeno helikopterima i brodovima. Choi He Suk piše u "Korea Heraldu" da je oštro skretanje mogući razlog katastrofe. Prema izvještajima preživjelih članova posade, "Sewol" je napravio oštar zaokret. Na taj način je, prema procjenama pripadnika obalne straže, izgubio dio tereta i brod doveo do naginjanja.

U međuvremenu, zvanični broj poginulih je najmanje devet osoba, izvještavaju spasilačke službe. Koristeći rasvjetu i uz slabu vidljivost, brodovi su cijelu noć tragali za preživjelima. Nažalost, bez uspjeha.

Autori: Esther Felden / Faruk Šabanović

Odgovorni urednik: Svetozar Savić