Jel’ Sarajevo gdje je nekad bilo?

Kada turistički vodič Mustafa Čomor (33) priča o Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu 1984. oči mu zasjaje. „Svi smo bili kao jedan. A danas je to daleko kao mjesec od zemlje. Bila su to druga vremena. Nije se radilo o novcu. Čitav region je okrenut na glavu, da bi se, recimo, snijeg navukao na olimpijska borilišta“- kaže ovaj Sarajlija, koji je u vrijeme „bijele olimpijade“ bio u obdaništu.

Ali, ponosno kaže da su i djeca znala kako je u predvečerje igara grad bio u „groznici“, pošto snijega nije bilo, a onda se Bog smilovao uoči samog otvaranja Igara, koje su bile ne samo manifestacija mira i zajedništva nego i „familijarni praznik svake porodice“, pa je sijega bilo napretek.

Mustafa zna gdje je « sigurno »

Ovako svoju reportažu iz Sarajeva počinje novinarka uglednog sportskog magazina „Kicker“ u najnovijem broju (18.01.). Danas je sve drugačije. Ko prošeta do olimpijskih borilišta 25 godina nakon Olimpijade u Sarajevu i 14 godina poslije rata ,„knedla mu zastane u grlu“. Skakonice na Igmanu, gdje je Nijemac Jens Vajsflog( Jens Wießflog) osvojio zlatnu i srebrenu medalju, u žalosnom su stanju. Teren je očišćen od mina, ali Mustafa nas pažljivo vodi do objekata, jer kaže „zna gdje je sigurno“.

Ratne vođe se nisu obazirale na olimpijske objekte i oni su nerijetko, bili na linijama razdvajanja fronta između Srba i Bošnjaka. Zaletište, odakle je Vajsflog „startovao“ po zlato, kratko je bilo mjesto gdje su bili stacionirani posmatrači UN. Hotel Igman u kojem su bli smješteni funkcioneri bilo je tokom rata mjesto gdje su mučeni i ubijani civili, podsjeća „Kicker“ u svojoj reportaži na dvije strane.

Prijatelji na „suprotnoj strani“

Dalje prema stazama za alpsko skijanje na Bjelašnici nailazimo na mnogo novosagrađenih vikendica. „Bosanci koji žive bolje mogu danas ovdje uživati. Posebno Austrijanci, investiraju mnogo na ove prostore“, priča Mustafa Čomor. On ponosno pokazuje na novosagrađeni ski-lift, nastao na terenu koji je prvo morao biti očišćen od mina. U jednom od objekata uz stazu, dok smo zastali na ručak, Mustafa nerado priča o ratu. Kao tek stasali mladić prijavio se u bosansku armiju. Kaže da su mnogi njegovi prijatelji bili na suprotnoj, srpskoj strani.

“Mnogo je vremena potrebno, da se ponovo stekne međusobno povjerenje” svjestan je naš domaćin. Njemu su u ratu, kao i mnogima, stradali članovi familije.

Bob staza - Linija fronta i leglo snajperista

Dok jedemo bosanske specijalitete sa roštilja, on ponovo govori sa optimizmom. Vozimo se ka Trebeviću i bob stazi. Priroda je očaravajuća. Ali, samo prividno. Na nekim mjestima još stoje table sa upozorenjem “Pazi-mine”! Porušena bob i staza za sankanje gdje je “bob-pilot” Nijemac Volfgang Hope (Wolfgang Hoppe) osvojio dva zlata u bobu dvosjedu i četvorosjedu djeluje tužno i napušteno. Staza je bila “linija fronta”. Bosanski Srbi i njihovi snajperisti su odozgo „kontrolisali grad“. Upozorenja na minska polja kazuju da ovdje, posebno kad pada noć, nije dobro hodati. Ovdje je od rata, tek nedavno, održano jedno lokalno „Inlineskete-takmičenje „(vožnja na dasci). Olimpijada, odavde gledano, leži svjetlosnu godinu daleko.

U dvorani „Zetra“, gdje je Katarina Vit (Witt) osvojila svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju, još postoji i u njoj se, najčešće, održavaju koncerti lokalnih i balkanskih „folk i pop-zvijezda“. Klizalište nedaleko od dvorane, u relativno je dobrom stanju. Ovdje su Njemice (DDR) Krista Rotenberger, Karin Enke i Adrea Šoene „dominirale“ u trkama između 500-3000 metara. Ostali dio piste za brzo klizanje za vrijeme rata pretvoren je u „bijelo groblje“. Ovdje su sahranjivani muslimani. Nedaleko od njh su groblja preostale dvije religijske grupe. Ljudi su u ratu sahranjivani, pod okriljem noći, jer su „snajperi vrebali“ piše list „Kicker“.

I dalje vidni tragovi rata

U „olimpijskom selu“ Mojmilo živi nekoliko hiljada ljudi. „Međunarodni olimpijski komitet je pomogao u obnovi“- kaže naš vodič Mustafa Čomor. No, još se vide ostaci rata - okrnjene fasade. Mustafa Čomor, ipak sanja o lijepoj budućnosti i kaže na rastanku: “Nemoj pisati loše o našoj zemlji“.

Ovaj 33-godišnji Sarajlija, i pored svega, zrači optimizom. Vjeruje da je bolja budućnost moguća. Da će se opet na „olmpijskm borilištima“ održavati trke Svjetskog kupa i da će mmogi turisti, opet, doći u Sarajevo.

„Ali, kada vidite table sa upozorenjima na opasnost od minskih polja, puste i srušene olimpijske objekte, ljude koji djeluju zamišljeno i prazno, uprkos svih najboljih želja, ne možete dijeliti optimizam sa Mustafom Čomorom„- završava svoju reportažu u listu „Kicker“ novinarka Jana Viske (Jana Wiske).