Jelkići su se vratili u Srebrenicu

„Mi smo u Holandiji od '92.godine. Živjeli smo uglavnom od socijalne pomoći, a nešto i od svog ličnog rada. Odlučili smo da se konačno vratimo, iako naš povratak nije bio ničim uslovljen, jedino željom da dođemo na svoje i ostatak života provedemo na svom ognjištu.“ Ovako pripovijeda Mustafa Jelkić dok Fadila, njegova ljepša polovina, kaže da su živjeli izbjeglički - kao građani desetog reda i dodaje: „Stalno su nas pitali, hoćete li se vratiti i kad će te se vratiti. Dočekali smo taj dan da se vratimo i ispunimo i svoju i njihovu želju.“

Mogli se vratiti zato što su dobili penziju iz Holandije

Jelkići se nisu odmah vratili u Srebrenicu. Kupili su sebi, kako kažu, „adresu“ najprije u sarajevskom predgrađu Vogošća. „To su uglavnom poznati razlozi zbog kojih smo kupili sebi stan, odnosno adresu u Federaciji. Jer nažalost socijalna zaštitia i penzijsko-invalidsko osiguranje nije riješeno na nivou države BiH. To je bio jedini razlog“, ističu Mustafa i Fadila.

Navode da su u BiH neuporedivo lošiji opšti uslovi života. Ali ističi da im je, pored nostalgije za rodnim krajem, dodatnu motivaciju davala i mogućnost materijalnog obezbjeđenja jer su, kako kažu, već u godinama u kojim se teško nalazi posao. Holandija je možda jedina zemlja u svijetu koja daje reemigracionu penziju.

Otkad se vratio u Srebrenicu lijekovi mu gotovo nisu ni potrebni

Od kako su došli, Jelkići stalno nešto rade u kući. Kažu da te poslove finansiraju iz vlastitih sredstava jer donaciji se, ističu oni, nisu ni nadali i ne pada im to teško. Međutim, krivo im je što im niko od opštinskih vlasti nije došao da makar poželi dobrodošlicu, a kamo li ponudi neku pomoć.

„Nažalost nije niko dolazio a donaciju nismo ni tražili jer smo bili svjesni da je nećemo dobiti. Tako da radimo vlastitim sredstvima. Po malo renoviramo, jer naša kuća je bila dosta oštećena i taj naš rad nas relaksira. Po malo radimo i sebi stvaramo ambijent za bolji život“, kažu ovo dvoje Srebreničana. Mustafa je u Holandiji bio stalno kod ljekara. Kaže: „Uzimao sam više tableta nego hljeba, a danas - skoro da mi lijekovi nisu ni potrebni.“

U Srebrenici se nadaju naći svoj mir

Jelkići su za vrijeme boravka u Holandiji doživjeli tešku tragediju. U saobraćajnoj nesreći izgubili su tek stasalog sina. Fadila sa uzdahom priča da je u Srebrenici našla malo smiraja. „Poslije svih tragedija i gubitka mog sina jedino smirenje nalazim ovdje u svojoj kući u svom gradu sa svojim komšijama, prijateljima rodbinom. S ovima što su ostali se družimo, provodimo dane, tješimo jedni druge. A možda dođu neka bolja vremena“, nada se Fadila.