Jesti i oblačiti "bio" je u modi u Njemačkoj

Njemački potrošači mnogo polažu na bio-proizvode, bilo da je riječ o prehrambenim proizvodima, dobrom vinu ili garderobi. Promet tih proizvoda porastao je prošle godine za deset procenata. U Nirnbergu je organizovan i sajam bio-proizvoda (BioFach). Od 2.400 izlagača, 70 odsto njih bilo je iz inostranstva. Nakon SAD, Njemačka je najveće svjetsko tržište. Zato je i interesantna proizvođačima iz cijelog sveta, jer domaća proizvodnja više ne može da pokrije potražnju, tako da Njemačka postaje nacija uvoza bio-proizvoda. To zna i menadžer njemačkog Saveznog udruženja proizvođača ekoloških proizvoda Aleksander Gerber.

„Primjera radi, potražnju za krompirima podmirujemo u velikoj mjeri, približno polovinu potrebne šargarepe, a kada je riječ o paprici ili paradajzu, tu već uvozimo približno 80 odsto. Mlijeko dolazi iz Austrije i Danske, svinjsko meso takođe iz Danske, Holandije i Italije, šargarepa iz Holandije. Nije moguće izdvojiti nikog, sve zavisi od proizvoda“, kaže Gerber.

Razlike u standardima

Svaki peti kupac u Njemačkoj bar jednom nedjeljno kupuje bio-proizvode. Njemačka pokriva svoje potrebe za bio-proizvodima uglavnom iz susjednih evropskih zemalja. I istočna Evropa polako postaje njemačka bio-žitnica. Pirinač, kafa i banane, naravno, dolaze iz udaljenijih zemalja. Kako bi se bio-kvalitet zadržao i u prijevozu, logistika je skupa.

„Potrebni su nam odgovarajući kontejneri koji moraju biti plombirani. Svi stadijumi proizvodnje, od uzgoja, obrade pa do izvoza u Njemačku, moraju biti kontrolisani. Sve to dovodi do većih troškova kako bi na kraju imali sigurniji proizvod“, objašnjava Aleksandar Gerber.

Onaj ko želi da stupi na njemačko tržište mora da proizvodi po evropskim standardima, a njegov proizvod mora da nosi evropski bio-pečat. Upravo taj certifikat komplikuje posao bio-proizvođačima širom svijeta, kaže Markus Arbenc, menadžer Svjetskog ekološkog proizvodnog pokreta: „Uvijek se moramo pitati šta je za nas 'bio', a šta je to za druge. Kada ste dio fer trgovine, morate se držati globalnih standarda. U trgovini bio-proizvodima nije tako. Svaka zemlja razvija i tumači standarde na način koji njima odgovara.“

Bio-moda iz Indije

Zemlje poput Indije, Argentine i Kostarike su sa Evropskom komisijom dogovorile pojednostavljene uvozne procedure. Druge zemlje, bio-proizvođači u nastajanju poput Kine, često su na meti kritika. U toj zemlji se bio-pečati mogu kupiti, pretpostavlja se čak i u državnim institucijama. Ipak, najveći bio-skandal prošle godine su priredili italijanski proizvođači. Roba u vrijednosti 220 miliona evra sa lažnim pečatom navodno je prodata u inostranstvu.

Na ovogodišnjem sajmu bio-proizvoda u Nirnbergu, u centru pažnje bila je Indija. Tradicionalno, u Njemačkoj se iz te zemlje uvozi najviše bio-čaja, ali sada se cilja na profit u još jednoj oblasti – bio-modi, objašnjava predsjednik indijskog Udruženja izvoznika APEDA, Asit Tripati: „Indija je najveći izvoznik tekstila. U Evropi je bio-pamuk tražen i zato se sada koncentrišemo na dva polja: tekstil i začine. Njemački kupci su nam jasno poručili da je ta roba tražena u Njemačkoj.“

Njemački kupci su prošle godine na bio-proizvode potrošili šest i po milijardi evra. Sudeći po trendovima, i ubuduće će Njemačka kao velika uvoznica bio-proizvoda biti oslonac svjetskim proizvođačima.

Autori: Matijas Rid / Daniela Vranković

Odgovorna urednica: Marina Martinović