Jezero Perućac, jedno od najljepših destinacija u BiH

Ljetnja patrola RDW stiže na obalu vještačkog jezera Perućac nedaleko od Srebrenice. Jezero je nastalo gradnjom istoimene hidroelektrane koja u cijelosti danas pripada Srbiji. Na srbijanskoj strani hoteli, vikendice, pontoni, sve vrvi o kupača. Na bosanskoj obali, koja je tim sadržajima siromašnija, ali neuporedivo ljepša i razuđenija, turizam je tek u povoju.

Nedaleko od velikog ribnjaka iz kojeg iskaču pastrmke zatičemo grupu ribara i predsjednika njihovog udruženja. Umjesto štapova za pecanje u rukama im motorne pile. Zlatan Marčeta nam objašnjava: “Evo radimo, čistimo dobili smo jedan zaliv od šumskog gazdinstva u Srebrenici, pokušavamo da napravimo pet-šest platoa za pecanje i stazu za šetnju kojom će ljudi moći doći da pecaju“.

Na pitanje šta se sve ovdje može pecati, Marčeta odgovara: “Nema šta nema, imamo, mrenu, grgeča, imamo soma, klena, zlatice, zeke, tostolobika, imamo sve, ni sam ne znam šta imamo, imamo svega“.

Asfalt najveći problem

Amir Mehmedović penzionisani pukovnik sa energijom i vitalnošću mladića posvetio se se prirodi, lovu i ribolovu, svojim, kako reče, najvećim ljubavima. On je vlasnik prve privatne turističke agencije u Srebrenici: “Prvenstveno prezentiramo ljepote jezera Perućac. Nastojimo razviti ribolovni turizam i ukazati gostoprimstvo turistima kojih je ovih dana sve više i više. Uglavnom pružamo usluge kružnih tura po jezeru, imamo jahtu i par čamaca koje iznajmljuju ovdašnji mještani“.

Na konstataciju da je ovo na neki način početak razvoja turizma u odnosu na onu drugu obalu gdje se on razvija već decenijama i pitanje šta najviše nedostaje ovom kraju Mehmedović odgovara: “Komunikacija je najveći problem, jer asvalta imamo samo do Kragivode. Što znači da je ostalih sedam kilometara makadam i ljudi zato izbjegavaju da dođu i vide ove ljepote neteknute prirode“.

BiH ima perspektivu u turizmu

Treći član ove pionirske ekipe u razvoju srebreničkog turizma na jezeru Perućac takođe je zanimljiva ličnost. Mersudin Hasanović je diplomirani kriminolog. Tokom godine učitelj je u seoskoj školi u Ljeskoviku, a ljeti kao ugostitelj dočekuje goste na drvenoj verandi dva bungalova i nada se proširenju svoje ponude.

“Smještajni kapaciteti bi se mogli proširiti. Želio bih da imam što više ovakvih kućica kako bih mogao ponuditi veće kapacitete u smještaju i u vidu proširenja asortimana zdrave domaće hrane kao što je sir, kajmak i specijaliteti iz domaće kuhinje“, objašnjava Hasanović.

On kaže da vidi perspektivu ovog kraja: “Samo da Bog da zdravlja, rahatluka i mira. Moji prijetelji što su došli prošle godine na kampovanje ovdje, došli su i ove godine u većem broju i kažu da će doći i dogodine. Dakle perspektiva nije upitna samo je problem organizovanja i infrastrukture“.