Još jedna kupovina vremena

Bila je to ponovo jedna od sedmica istine. Za Grčku, za euro, za Europljane. Za svjetsku ekonomiju. Nakon pet napetih dana, u kojima je mnogo toga rečeno, mnogo toga napisano i ponešto odlučeno, ostaje da se zaključi sljedeće: Problem nije riješen. Ponovo je kupljeno vrijeme. I to ne čudi. Stvar je suviše komplicirana, greške u sistemu suviše ukorijenjene da bi se bilo kakvo univerzalno rješenje moglo izvući iz šešira.

Mnogo toga urađeno pogrešno

Naime, naš problem ima prošlost i brojne uzroke. To je s jedne strane greška pri formiranju monetarne unije u Europi. Zajednička valuta u uniji koju čine zemlje sa izrazito velikom razlikom u ekonomskoj jačini ne može sama držati na okupu tu uniju. Potrebni su naime zajednički standardi, zajednička pravila – i institucije koje će nadzirati provođenje tih standarda i pravila: kratko rečeno potrebna je europska ekonomska vlada.

Dokle se u tom smislu došlo opisao je predsjednik Europske komisije Jose Manuel Baroso u intervjuu Sueddeutsche Zeitungu. Tokom svog prvog mandata na ovoj funkciji on je primjerice zatražio veći angažman institucija zaduženih za statistiku kako bi otkrio trikove zahvaljujući kojima je Grčka pristupila euro-zoni. Zemlje članice Unije su to spriječile. Cijeli intervju predstavlja potresna priznanja o političkom nejedinstvu podijeljenih zemalja Europe.

Primat za financijsku privredu

No, to nije sve. Na drugoj strani su političari koji su trenutno nesposobni za djelovanje. Oni su u protekloj dekadi, koja je u istorijskim knjigama označena kao faza neoliberalizma, sve više gubili stvari iz ruku. Stoga je kontrolu preuzela financijska ekonomija. Tako su pravila postajala sve labavija, tržišta su sve više mogla nesmetano agirati, a politika je sve više bila razvlašćivana. Uz to su centralne banke nakon 11. septembra i pogotovo nakon bankrota Lehman-Brothersa stavile na raspolaganje ogromne iznose jeftinog novca. Tako je nastala situacija koja se može opisati samo jednom riječju: nekontrolirano.

Slomljene sile

Ni jednom poslaniku Bundestaga, koji je glasao za proširenje Paketa za pomoć eura, nije moglo biti do kraja zaista jasno šta on svojim glasom "Za!" odobrava. Hoće li, u slučaju da dođe li do bankrota Grčke, Irske, Portugala, Njemačka morati reagirati sa dvije trećine svog državnog budežta. No pritisak je bio ogroman, čak se i američki predsjednik Obama oglasio stvorivši tako Europljanima lošu savjest sa svojom izjavom da bi trebali odlučnije reagirati kako bi krizu stavili pod kontrolu.

Špekulanti trenutno imaju laganu utakmicu. Oni dobro zarađuju na europskoj slabosti. No ona je produkt domaće proizvodnje. Vrijeme je da se ta igra okonča. No, problem pri tome je sljedeći: Ispred nas su još brojne sedmice istine.

Autor: Henrik Boehme
Odg. urednica Jasmina Rose