Joging- Fischer

Iako to Fischer nikada ne bi priznao, ovo je ipak bilo absolviranje oprostajne turneje. I sa americke strane bilo je to precutno jasno, Joscka Fischer je ministar u odlasku. Zato se od ove posjete nije ni ocekivalo mnogo. Tako su i izjave minstara bile uopstene, pristojne i nista vnise.

Naravno da je americka strana istakla da im je vazna jaka Eropa, naravno da SAD i EU trebaju jedinstvo u nuklearnim pregovorima sa iranom, samo po sebi se podrazumijeva da su SAD zainteresovane za reformu UN-a, i naravno precutano je da li ce Njemacka postati stalna clanica u Vijecu sigurnosti. Joschka Fischer posjeduje dovoljnu rutinu da ove floskule komentira ravnodusno i bez i jednog grca na licu, tako da se stice utisak da se radi o istorijskom momentu.

Istini smo blize ako uzmemo u obzir da je americka parola glasila: cekati i vidjeti sta ce se s Njemackom desiti nakon izbora. A Fischer je postao predizborni borac koji pred kulisama Capitola ima pred ocima birace u Njemackoj. To nije nista neobicno, i ne uzima mu se za zlo. Naprotiv, njegove intelektualna sposobnost i analiticnost u pogledu svjetskih politickih problema ostavlja jos bolji utisak sto je udaljenija od poraza i sivila svakodnevice.

Ako je Fischerovo putovanje u Washington bilo oprostajna turneja onda se smije povuci i bilans: ministar Fischer je ucinio mnogo za njemacko- americke odnose jer je uvijek zauzimao jasan stav- kako na zadovoljstvo tako i na nezadovoljstvo americkih partnera: po pitanju Kosova, kao i u ratu sa Irakom, - da navedemo samo dva najvaznija primjera.

Cak i ako on sada u Washingtonu vazi za „lijenu patku“ kako amerikanci nazivaju politicare pred kraj karijere, Joschka Fischer ima pravo kad kaze: „nisam ja ni lijen niti sam patka“. Usput receno: Fischer je u Washingtonu cak isao na joging.