Južna Osetija: Između traume i legende

Kolona vozila, duga nekoliko kilometara, čeka ispred iznenađujuće modernog graničnog prelaza između Sjeverne i Južne Osetije. U oči pada veliki broj cisterni i ruskih vojnih kamiona, koji se kreću u pravcu Južne Osetije. Ispod cerade kamiona navodno je građevinski materijal. Ponegdje se zaista vidi poneka cigla. Skepsa je opravdana, tim prije što proteklih dana i sedmica puno obećanja nije održano. Ništa od obećanog povlačenja ruskih trupa. 12 tenkova nalaze se u konvoju, koji se kreće od glavnog grada Južne Osetije Džinvalija prema ruskoj granici. Da li se oni zaista povlače je neizvjesno. Možda se premještaju do slijedećeg vojnog punkta, koji postoji u svakom selu. Jedan od ruskih vojnih obveznika, koji izgleda kao da još nije napunio 16 godina, povikuje: "Stanovnici Južne Osetije ne žele da se mi povučemo."

Hvala Rusiji!

Na zgradama i kućama mogu se pročitati grafiti na kojima piše: "Hvala Rusiji! Vi ste naši heroji!" Salima sve svoje nade ulaže u ruske vojnike i njihovu pomoć u obnovi. Ova 47-godišnjakinja već satima sa svojim bratom Alehanom sjedi ispred ruševina svoje kuće u Džinvaliju. Odsutnog pogleda i ljuljajući se, ona pripovijeda: "Dugo je gorila. Svuda su odjekivale eksplozije. Gledali smo kako naša kuća gori a nismo mogli da dođemo do nje."Salimi, izučenoj kuharici, nije ostalo ništa. "Pri tome narod Južne Osetije želi isto kao i narod Gruzije: slobodu i pravo na samoopredjeljenje. Sa ovako razornim i brutalnim ratom, kaže, niko nije računao. Za sve su krivi političari. Ili misliš da je gruzijski narod želio da se ovo desi?" Jedan susjed dodaje: "To su bili fašisti, gruzijski fašisti!" Koji vojnici i koju štetu su pričinili u glavnom gradu Južne Osetije Džinvaliju, teško je reći. Gruzijske stupe su prvih dana otvarale jaku artiljerijsku vatru na ovaj grad. Prilikom povlačenja u lov su za njima krenule ruske trupe, čije su bombe također ostavile traga u Džinvaliju.

Istina ili propaganda?

Prednji dio jedne petokatnice teško je oštećen. U dvorištu se peče meso. Gasa i struje još nema. Susjedi kuhaju zajedno. Svako nešto donosi. Muškarci igraju domino. Sa suzama u očima pričaju o nedjelima. Za neke znaju samo iz priče. Niko ne zna da li su te strašne priče istinite ili su ipak legende, koje spadaju u sastavni dio moćne propagandne mašinerije. Realnost su međutim razaranja Džinvalija, ali i gruzijskih sela oko Južne Osetije, koja su sravnjena sa zemljom. Teimura, sin Gruzijca i Južne Osećanke ni sada ne može da shvati šta se desilo. Njegov otac nazdravlja čašom crnog vina, koje je sam napravio:"Nazdravimo da nam se ovo više ne ponovi, da zavlada mir i dobro raspoloženje. Ali i da sutrašnji dan bude bolji od današnjeg."