Köln se suprotstavio

Keln se suprotstavio, glasila je parola. Planirani Kongres protiv islamizacije, u organizaciji desno-populističkog pokreta "Pro Köln" nije održan. Desnica, među kojom su se našli neonacisti i njihovi istomišljenici iz drugih evropskih zemalja, nije imala šansi protiv otpora desetina hiljada ljudi. Iza najavljenog Kongresa krili su se posve drugi ciljevi. Bauk islama, kako oni to tvrde, trebao je u Kölnu poslužiti kao motor za povezivanje evropskih desničara i kao alternativa sadašnjoj političkoj klasi.

Desničari doživjeli mnoge neprijatnosti u Kölnu

Ovaj pokušaj unaprijed je bio osuđen na propast. Neki od najprominentnijih gostiju iz inostranstva morali su biti prekriženi sa liste. Oni su ili otkazali dolazak ili ga, kao Francuz Le Pen nisu nikad ni potvrdili. A onda je propala igra mačke i miša sa policijom i demonstrantima, koji su im se suprotstavili. Sve je imalo neprijatne posljedice za desničare. Najprije su morali satima čekati na brodu, jer ih nisu pustili na kopno, potom su vozači autobusa i taksija odbili da ih razvoze, mnogi sa aerodroma nisu uspjeli doći do centra grada a onima koji jesu hoteli su uskratili gostoprimstvo.

Muslimani ponosni na Köln

Najveći promašaj desničara bio je u tome što su pogrešno procijenili situaciju i što nisu shvatili da je dijelom žestoka diskusija o gradnji džamije kao rukom odnesena i zaboravljena. Sada su se građani okupili kako bi zaštitili "svoju džamiju". Na nekoliko sati zaboravljeni su deficiti, koji postoje na obje strane, kada je u pitanju integracija u njemačko društvo. Gradonačelnik Schramma (Šrama), koji se protiv volje sopstvene partije, Demohrišćanske unije CDU, založio za gradnju velike džamije u Kölnu morao je podsjetiti da se na tu temu mora još štošta uraditi. Niko, ko poznaje situaciju, to ne osporava. Vikend demonstracijâ u Kölnu (20/21.09.2008) je pokazao da, bez obzira na razlike u mišljenju, postoji solidarnost kada se radi o zajedničkoj odbrani protiv rasističkog huškanja. Ovakva demonstracija solidarnosti sigurno je pospješila integraciju dijela muslimana, koji ne samo što se sada osjećaju sigurniji već su i ponosni što žive u jednom ovakvom gradu. Köln je potvrdio svoju dugu tradiciju tolerancije. To nisu mogli spriječiti nasilnici i desničari, koji su došli da izazovu nerede. Većina demonstranata, koji su im se suprotstavili, došla je iz ubjeđenja. Poput jednog 70-godišnjeg građanina Kölna koji je, strahujući za okupljene mladiće i djevojke, povikao: "Ako ih neko napadne, imaće sa mnom posla."