1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kad je neko i previše pametan...

Katharina Redanz5. maj 2016

Osobe daleko natprosječne inteligencije nemaju uvijek lak život. O takvim "pametnjakovićima" ima i mnogo predrasude, ali nije rijetkost niti da u školi loše prođu - jer učitelji ne vide njihove sposobnosti.

https://p.dw.com/p/1Igas
Foto: picture-alliance/dpa/I. Kjer

"U školi nisam imao baš mnogo prijatelja", priznaje nam Heinrich Siemens. Točnije, doktor germanistike Siemens: 52 su mu godine i izmjerenim kvocijentom inteligencije od preko 140 spada u malobrojnu skupinu visoko inteligentnih osoba. I njegov svakodnevni život potpuno odgovara uobičajenim stereotipovima o takvim osobama: najbolje se osjeća sam i dočekao nas je u svom stanu u Bonnu gdje baš ne vlada veliki red. Posvuda su papiri, boce, knjige... Priznaje da je "malo kaotično", ali dodaje: "I u tom kaosu postoji sistem. Uglavnom mi uvijek uspije odmah pronaći ono što tražim."

Siemens je zapravo tek prije nekoliko godina otkrio svoj IQ, kad je ispunio test Udruge visokonadarenih osoba Mensa. Osobe iznad kvocijenta 130 spadaju u natprosječno inteligentne i takvih ima oko 2% u svakom društvu. Ali nije bio osobito iznenađen svojim rezultatom: "Rado rješavam zagonetke i igre razmišljanja. Već sam odavno primijetio da sam u tome mnogo brži od drugih."

Dr. Heinrich Siemens
Dr. Heinrich Siemens dugo nije znao svoj IQFoto: Heinrich Siemens

To govori bez ikakve nadutosti, ali ipak odlučno. Jer on jednostavno zna što može i da je inteligentniji od mnogih drugih.

Dosada u školi

Razlog što Siemens nije dugo točno znao za svoju nadarenost je donekle i njegovo porijeklo. Velika većina od oko 13 tisuća članova Udruge nadarenih Mensa potječe iz obitelji, u kojima su i njihovi roditelji završili fakultete. No, Siemsnovi roditelji su pak sa petero djece došli iz Letonije i kao "ruski Nijemci" se vratili u staru domovinu - Heinrichu je tada bilo tek 11 godina. Došli su u maleno mjestašce Neuwied i prvo su ga poslali u školu da se pripremi za zanat - "kao što je to obično tako kod sve djece došljaka koji dođu u Njemačku", dodaje.

Ipak, tamošnji učitelji su brzo shvatili da se mališan dosađuje jer može daleko više od ostalih: "Tu sam imao veliku sreću", kaže nam Siemens. Sve do danas je zahvalan tim svojim učiteljima jer nije rijetkost da takva visoka inteligencija ostane nezapažena. "Neki visokointeligentni učenici uopće ne uspijevaju pratiti nastavu, neki čak i dospiju u specijalne škole za zaostale."

Osobe visoke inteligencije nije teško primijetiti, to je Siemens siguran. Ili im je sve previše lako ili se greškom stiče dojam da im je sve - previše teško. On je pak nakon dvije godine promijenio školu i došao u gimnaziju. Tamo je odmah nastavio na mjestu do kojeg su došli njegovi vršnjaci u gimnaziji i bez problema je ostao odlikaš sve do mature.

Flash-Galerie Symbolbild IQ Wissen
Test inteligencije se uglavnom svodi na pronalaženje poveznica - što je Simensu jača strana oduvijekFoto: picture-alliance/chromorange

Matematika i jezici

Siemens je studirao matematiku i filozofiju, da bi na koncu promovirao lingvistiku. "Ta kombinacija zvuči smiješno, ali ti predmeti bolje pristaju nego što se to misli." Jer i jezici i matematika u sebi imaju temeljnu strukturu i moraju se razumjeti poveznice. Baš to je njegova snaga: "Ja vidim veze i tamo gdje drugi ljudi ne vide. Na početku sam se čudio, zašto drugi ljudi ne vide ono što ja vidim. Ali očito je to dio mojih sposobnosti."

Siemens je danas samostalni nakladnik i njegova specijalnost je Plautdietsch - njemački dijalekt kakav se u 16. i 17. stoljeću govorio među njemačkim stanovništvom na današnjem sjeveru Poljske. On i danas sa roditeljima razgovara na tom dijalektu, a tragovi takvog "tvrdog" njemačkog jezika se čuju i kad govori "običan" njemački.

Arogantan i osobenjak

I u svakodnevnom životu on razumije stvari brže nego drugi: "Često mi se kaže da sam arogantan, ali mogu živjeti sa tim jer znam da nisam", kaže Siemens. Jedino se nada da ta njegova nadarenost "ne upada previše u oči". Jer još jedna predrasuda o izrazito nadarenim osobama jest da ih se smatra čudacima i osobenjacima. "Nadam se da ne ispunjavam taj stereotip o ljudima visoke inteligencije" i uz smijeh priznaje da među takvima kao što je on stvarno ima i mnogo "čudaka". On pak kaže: "Ja ne tajim svoje sposobnosti, ali ih ni javno ne iznosim."

Iako se i osobno ponekad suočava sa predrasudama, osobno smatra da mu je njegova inteligencija više prednost nego mana. "Od kako sam i testom utvrđen kao izrazito inteligentan onda i bolje shvaćam neke stvari koje su se dogodile u mom životu", kaže Siemens. Zato i svim takvim "osobenjacima" kakav je on savjetuje da ispitaju svoju nadarenost: "Ako imate osjećaj da ste drugačiji nego ostali, a i drugi ljudi vam to jasno daju do znanja, onda je lakše izaći s tim na kraj ako imate i službeno objašnjenje za to."