Kad Nijemci zaostaju

Što se tiče visokoobrazovanog kadra, Njemačka zaostaje za Zapadom. Ona u svoje školstvo najmanje ulaže. Cijena školovanja će se povećavati, pa su Njemačkoj date dvije opcije: povećati sumu novca koji se godišnje daje za školstvo ili uvesti privatno plaćanje školarine.

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OSCE), sa sjedištem u Parizu, u svom godišnjem izvještaju o obrazovanju u industrijski razvijenim zemljama, je upozorila Njemačku da u visokom obrazovanju zaostaje za svim zemljama Zapada, te da je najvjerovatnije da će se taj zaostatak u budućnosti povećavati.

Kako piše u izvještaju iz 2008. godine, ulaganje u visoko obrazovanje je u Njemačkoj, od tridesetak članica OSCE-a, najmanje. U periodu od 2000-2005. prosječna ulaganja u obrazovanje, za članice OSCE-a, su bila oko 13.2 posto iz državnog budžeta, dok je u Njemačkoj taj postotak bio manji od 10 posto.

Nijemci manje kvalifikovani od ostalih

Uprkos svemu sve više studenata po svoje diplome dolazi u Njemačku, iako se na njih, po završetku studija, gleda kao na manje kvalifikovane od svih ostalih iz članstva OSCE-a. Njemačka ne proizvodi dovoljno inžinjera i stručnjaka za rad sa visokom tehnologijom. Ove poslove obično obavljaju imigranti iz Indije, ali i iz drugih zemalja. Također je nedostatak medicinskog kadra i nastavnika.

Barbara Išinger (Ischinger), direktorica za obrazovanje iz OSCE-a je izjavila: „Ako se ovaj trend nastavi, Njemačka ekonomija neće imati dovoljno kadra za ispunjavanje njenih zahtijeva.“

Iako izvještaji OSCE-a pokazuju da se u Njemačkoj u posljednjih šest godina broj diplomiranih stručnjaka povećao za 18-21 posto, taj postotak kod drugih članica OSCE-a je 28-37 posto.

Amerika ulaže mnogo više od Evrope

OSCE tvrdi kako SAD ulažu mnogo više u visoko obrazovanje. Američki univerziteti su u 2005. godini u prosjeku u jednog studenta uložili oko 17. 200 eura na godinu. Evropski univerziteti prosječno na jednog studenta potroše manje od polovine tog iznosa. Jedino se Švicarska, koja nije članica Evropske unije, po ulaganju novca u visoko obrazovanje približila SAD, ulažući otprilike 15. 000 eura godišnje po studentu.

Zahtijevi za obrazovanim kadrom rastu. U periodu od 1995. do 2005. broj zainteresovanih za studiranje se povećao sa 37 posto na 57 posto. Zbog porasta zainteresovanosti za visoko obrazovanje zemlje su različito reagirale. Tako su npr. skandinavske zemlje dale manje novca za potrebe gradova, a više za obrazovanje. SAD i Japan su povećali poreze državnim institucijama, kojima su ponudili zajmove za stipendiranje studenata.

Njemačka je obrazovnim institucijama zabranila naplaćivanje bilo kakvih naknada, ali tako količina novca za javne poslove stagnira. To je stvorilo probleme u državnom budžetu, koji utiču na kvalitet obrazovanja. U izvještaju OSCE-a za 2008. godinu stoji:

„Teško je napraviti izbor između privatnog i državnog finansiranja školovanja. Ali je neulaganje u poboljšanje školstva neprihvatljivo.“

Privatno finansiranje školovanja

Njemački zvaničnici se zalažu za privatno finansiranje školovanja. Annegret Kramp-Karrenbauer, čelnica Ministarstva kulture i obrazovanja svih 16 zemalja Njemačke, je izjavila: „Ja sam za uvođenje školarine, ali ko god uvede školarinu, mora osigurati svim studentima mogućnost upisa na univerzitete. U poređenju sa drugim zemljama, mi u tom segmentu zaostajemo.“

Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj je upozorila zemlje poput Njemačke da izbalansiraju ulaganja u visoko školstvo, jer se ne može ulagati manje od polovine iznosa koji Amerika ulaže u svoje studente, a što je trenutno slučaj u Njemačkoj.

No, bez obzira na sve, Njemačka je je i dalje među tri najpoželjnije zemlje za strane studente. Odmah je iza SAD-a, u koje odlazi 20 posto studenata i Velike Britanije u koju odlazi 11, 3 posto studenata. Gotovo 9 posto ih, za studiranje, bira Njemačku.