Kad sjenice postanu ubice

Istraživači Max-Planck-Instituta, odjel za ornitologiju u Pöckingen-u (Pekingen) kod Minhena su posmatrali kako sjenice napadaju šišmiše. U sjeveroistočnoj Mađarskoj su vidjeli da su sjenice (Parus major) u zimskom periodu, redovno letjele u pećinu gdje šišmiši spavaju zimski san. Nakon pet do petnaest minuta su napuštale pećinu, s plijenom u kljunu.

Male ali opasne

„Ta čudna promjena u njihovom ponašanju je privremeno rješenje kad nastupe teške zime.“, kaže Björn Siemers (Bjern Zimers), voditelj studije. U hladnim zimama s puno snijega, ptice ne mogu da nađu sjemenke, bobice ili orahe. A o njihovoj osnovnoj hrani, bubama, leptirima i komarcima, da ne pričamo.

Sjenice, pri tome, ne idu rado u lov. Dokaz za to: kada su istraživači na ulazu pećine posuli sjemenke i slaninu, ptičice skoro da nisu dirale šišmiše. „Sjenice najvjerojatnije šišmiše ubiju udarcima kljuna u glavu.“, kaže Siemers. I ljeti se dešava da sjenice napadnu druge ptice pjevačice.

Pospani šišmiševi se odaju zvukovima

Lov na šišmiše je opasan za sjenice. Probudi li se jedan miš, on počinje da ujeda i tako može povrijediti sjenicu.

Iako se sjenice slabije snalaze u mraku, žrtve pronalaze na osnovu zvukova koje šišmiši proizvode kad ih neko ometa u zimskom snu. I to su istraživači dokazali obavivši drugi eksperiment: Preko zvučnika su puštali glasanje šišimiša. Sjenice su reagovale zainteresovano i počele prilaziti zvučniku. „To su vjerovatno zvukovi koje slijepi miševi koriste kako bi zastrašili napadače, ali izgleda da ih sjenice koriste za lociranje.“, dodaje Siemers.

Fatalni zimski san

Tokom zime šišmiši nemaju šanse da se odbrane od napadača. Njihova tjelesna temperatura je oko šest stepeni, srce kuca manje od deset puta u satu. Njima bi trebalo od 20 do 30 minuta da dostignu tjelesnu temperaturu koja bi im omogućila pokretljivost i odbranu.

Autor: Ulrike Wolpers/Mirjana Josić

Odg. urednik: Azer Slanjankić