Kad toplani kažeš „ćao“

Sezona grijanja je zvanično počela, ali su mnogi radijatori u Srbiji i dalje hladni. Takvi su i u stanu Jelene Đorđević iz Niša, ali ne jer toplane nisu uradile svoj posao na vrijeme već jer se svjesno odlučila da raskine ugovor sa ovim preduzećem. „Glavni razlog je što je preskupo, plaća se 12 mjeseci godišnje, a ne griju uvijek kada je potrebno. Drugo, ta toplota bila je nedovoljna, pa sam bila prinuđena da se dodatno grijem na struju. Dupli trošak, a u stanu hladno“, kaže Jelena. Sada se grije samo na struju.
Oko 1.900 stanovnika Niša je prekinulo saradnju sa Toplanom samo od prošle godine. Ali da bi predala zahtjev za isključenje sa toplovodne mreže, Jelena je morala da dobije saglasnost od polovine stanara u svojoj gradi. I tu dolazimo do problema: Toplane paušalno procjenjuju da 20 odsto od ukupne potrošnje otpada na energiju koja se „gubi“ u cevima do same zgrade, haustoru, instalacijama… to takođe moraju da plaćaju stanari, proporcionalno prema kvadraturi. Ali, da li moraju da plaćaju i oni koji uopšte više ne koriste grijanje?

Dopis koji su Toplane poslale skupštinama stanara – DW ima uvid u jedan takav od 23. avgusta ove godine – izričito preporučuje da „zajednički utrošak“ plaćaju i dalje svi, mada se same skupštine stanara mogu dogovoriti i drugačije. No po pravilu u jednoj zgradi je ipak više onih koji i dalje koriste usluge Toplane nego onih koji su se tih usluga odrekli – pa je jasno da će većina donijeti odluku da „zajednički utrošak“ plaćaju svi.

 

„Vlasnici moraju da plaćaju“
„Ne može niko nikome da zabrani da se isključi iz sistema, to je pravo svakog vlasnika stana. Ali ipak, niko ne želi da plaća umjesto drugih taj dio zajedničke potrošnje jedne zgrade od 20 odsto, koliko je procijenjeno“, kaže Ljubomir Milović, upravnik jedne niške stambene zgrade. „U našoj zgradi su se bunili oni koji su se isključili kada smo na sjednici kućnog savjeta donijeli odluku, ali to je odluka većine.“

On smatra da je Toplana željela da demotiviše građane da se isključe iz sistema grijanja. „Oni koji su se isključili sa toplane, morat će da plaćaju trećinu fiksnog djela, održavanje unutrašnjih i instalacija grijanja, jer one prolaze kroz zgradu i kroz sve stanove, i plus da učestvuju u tih 20 odsto od varijabilnog djela. To je otprilike trećina računa od sume koju bi plaćali da se i dalje griju preko Toplane”, objašnjava Milović.
Direktor Toplane u Nišu Predrag Milačić za DW kaže da im nije bio cilj da se demotivišu građani, već da se raspodjele troškovi. „U svakoj količini isporuke toplotne energije dio odlazi na sopstvenu potrošnju, dakle na radijatore, a dio se gubi preko zajedničkih unutrašnjih instalacija grijanja. To je od samog sistema cijevi gdje se nalaze toplotne pumpe, i sve ostalo u samoj podstanici, pa se to sistemom cijevi razvodi po stanovima – sve su to zajedničke instalacije grijanja. Samim tim što je vlasnik stana, taj koji se isključio sa grijanja je suvlasnik i tih unutrašnjih instalacija grijanja, i to mora da plaća“, kaže Milačić.
Udio od 20 posto „zajedničke potrošnje“ je procijenila Toplana na osnovu dosadašnjeg iskustva, a stanari zgrade mogu to da provjere ukoliko sami plate novi elaborat, što je uradilo samo nekoliko skupština stanara. Milačić kaže da, kada bi zgrade bile energetski efikasnije, u čemu bi trebalo da učestvuje i država, potrošnja bi bila znatno manja.
Direktor Toplane napominje da su cijene snižene pred ovu sezonu grijanja. „Niš, odgovorno tvrdim, po pitanju grijanja spada u gradove sa najnižim cijenama u cijeloj Srbiji, i ovo je najjeftiniji način grijanja.“

Rasipanje energije
Postavlja se pitanje da li prelazak sa centralnog grijanja na grijanje na struju može da izazove probleme u energetskoj na mreži. „Ako se masovno uvede grijanje na struju tamo gdje je planirano daljinsko grijanje, može doći do problema sa instalacijama. Ipak, mora da se izvrši provjera: snaga trafostanice, snaga instalacija i stanje instalacija i to prije masovnog isključenja sa daljinskog grijanja“, kaže za DW elektroinženjer energetike Goran Ljubisavljević.
Međutim, on protivriječi stavu iz Toplana da je centralno grijanje „najjeftinije“. Ono je, tvrdi, najskuplje jer većina zgrada ili ima rđavu izolaciju ili je nema uopšte. „Ulaganje u izolaciju objekata je nešto veće od ulaganja u veći kotao, a korist je višestruka. Posle dobre izolacije može da se stavi kotao manje snage, manji su troškovi za grijanje, leti je isto korisno jer ne moraju klime da se uključuju. Dakle, država bi imala ogromnu korist kada bi dala jeftine kredite za izolaciju jer bi smanjila potrošnju za uvoz energenata. Plus, štiti se i životna sredina, ogromna je korist“, objašnjava Ljubisavljević.
Na struju se zimi grije 30 odsto domaćinstava u Srbiji, procjenjuju u Elektroprivredi Srbije. Kako je struja nedavno poskupjela za dva odsto, ove godine će i računi biti veći. Najjeftinije grijanje, ali nepovoljno po životnu sredinu i dalje je grijanje na drva, kaže naš sagovornik Ljubisavljević.

Srbijašume sve rasprodale
Međutim, ni to ne zvuči jeftino za srpske prilike. Iako ima kuću usred grada, Saša Đorđević se grije na ovaj način, i do sada je kupio 18 metara drva iz dva puta, jer nije imao odmah 1.000 evra, koliko ih je platio. „Zimi ode između 18 i 22 metara drva, pa ću ovih dana morati da kupim još. Nažalost, to je najjeftiniji vid grijanja, jer ne bih mogao finansijski da izdržim da kuću od 100 kvadrata grijem na struju. S druge strane, ako bude hladna zima kao prethodna, neću moći da zagrijem kuću samo time, već ću morati da se dogrijavam na struju“, priča Đorđević.
Metar drva u Nišu košta 4.600 dinara, a Vojvodini nešto više od 6.000 dinara. Međutim, prodavači u Nišu kažu da su ove godine imali slab promet jer su ljudi platežno slabi. „I bukva i hrast koštaju isto, ali slabo sam prodao, samo 500 metara za cijelu sezonu. A evo, sezona prodaje je gotova“, kaže prodavač na pijaci.
Građani mogu da kupe drva na pijaci od preprodavaca koji uglavnom kupuju od privatnih šumskih gazdinstava, a mogu i direktno od preduzeća Srbijašume, i to na rate, po cijeni od 4.200 dinara zajedno sa dovoženjem na adresu i istovarom. Upravo ovi uslovi su razlog zašto je Srbijašume sve svoje zalihe prodala još davno, kaže direktor ovog preduzeća u Nišu Aleksandar Stamenković.

U Srbiji ima oko 890.000 hektara šuma pod upravom ovog preduzeća, a privatni šumovlasnici posjeduju nešto više od 1.200.000 hektara. Ove godine je prema podacima Srbijašuma prodato nešto više drva za ogrjev nego prošle godine.
Drva su pred zimu unosan posao pa se na privatnim gazdinstvima bilježi sve više bespravne siječe i krađe. „Privatnu šumu treba da čuva vlasnik, a mnogi odlaze iz sela i tu nekad nastaje problem. Mi smo u obavezi da kod pronalaska bespravnih sječa šuma obilježimo sva stabla i obavijestimo policiju i tužilaštvo. U gazdinstvu Niš koje obuhvata 11 opština i 90.000 hektara, godišnje se registruje između dvije i četiri hiljade kubika bespravno sječene šume“, dodaje Stamenković. Zapravo, toliko Srbijašume otkriju, a bespravnog sječenja je vjerovatno i dosta više.